Srijeda, 13 Ožujak 2019 08:44

BAŠTINA LJEPOTE:Šibenčanke lice bez bora goje tako što se ne smiju, ne plaču, ne ljute

Napisala: 
BAŠTINA LJEPOTE:Šibenčanke lice bez bora goje tako što se ne smiju, ne plaču, ne ljute

Šibenčanke, jednako građanke i težakinje, udane i neudane, majke i nerotkinje, bilo da su staromodne ili moderne, drže do svog izgleda čini se više nego ženska bića iz drugih gradova i krajeva. Može se reći da su one čak i ako nisu pismene i ne idu u kino bliže Beču, Parizu i drugim velikim centrima mode, svakojake kozmetike, njege kose i uopće brige o ljepoti nego žene iz susjedstva, naročito Zadra i Splita,  napisao je tridesetih godina prošlog stoljeća o Šibenčnkama poznati šibenski novinar i jedno vrijeme i gradonačelnik Šibenika Manfred Makale. Tekst donosimo u cijelosti:

 

Šibenčanke, pročulo se, za razliku od njih osim o odjeći i frizuri vode brigu o ljepoti svoga lica i to ne onako kako bi se moglo pomisliti da to čine redovnim umivanjem i čišćenjem lica ili nanošenjem pudera ili nekih kozmetičkih preparata. Ne. Šibenčanke odreda njeguju ideal lice bez bora. U tome su postale tako vješte da to izaziva čuđenje. A kako to Šibenčanke goje lica bez bora? Rekosmo da to postižu bez masti i preparata. Pa kako onda? Tako što paze kako se smiju, ali i kako se ljute, tuguju, kako iskazuju oduševljenje. Paze one i kako plaču i kako viču, a brigu o licu nose i u postelju jer paze kako spavaju da si u snu ne bi nehotice na lice bore urezale.

 

Nastojeći uzgojiti lice bez bora Šibenčanke su postale i prilično čudne onima koji navrate u Šibenik pa ih vide, a nisu upozoreni na tu naročitu modu ili sport, što bi se moglo i tako opisati. Čudne su zato što se mnoge, doduše ne baš sve jer je ženama općenito teško sputati narav, a kamo li žustrim i plamenim Šibenčankama posebno kad ih uhvati neka jara pa naslone šake na kukove i puste glas koji je i grmljavini teško da ga nadglasa, iz sve snage upinju da kada govore da im se na licu ne vidi grimase. Ne otvaraju usta kako spada da im se ne stvore brazde između obraza i usana, ne mršte se kadkada im se nešto ne sviđa ili kada se ljute da ne bi dobile bore između obrva, ne dižu obrve kada se čude ili oko nečeg dvoje dvoje da ne bi dobile one duge duboke brazde na čelu. Kada im se omakne da to ipak učine, ljute se svojski same na sebe i vidi se na njima da su nezadovoljne sobom.

 

Posebno Šibenčanke paze kako se smiju. Došlo je do toga da se smiju zatvorenih usta i kroz zube, ali su u nevolji kada im dođe navala baš jakog smijeha jer ga tada mogu zadržati samo ako jako napuće ili jako stisnu usne. U oba slučaja stvore im se bore ispod nosa. Najgore je ako se protiv navale smijeha bore tako da spuste glavu i dotaknu bradom prsa jer im tada, tako vjeruju, nastaje dvostruki podbradak. Bore ne mogu izbjeći ni ako puste smijeh na volju jer im se onda stvori lepeza bora od kutova očiju prema sljepoočnicama. Zato se uglavnom kad god uzmognu izbjegavaju smijati pa izgledaju vazda ozbiljne. To zbunjuje neiskusne muškarce i odvraća ih od udvaranja, a još više čuđenja bude kod stranaca neupućenih u šibenske ženske prilike pa oni misle da su Šibenčanke ohole, umišljene i ledene.

 

Šibenčani, poznati po tome što su skloni oštroj šali tvrde da njihove žene i kćeri spavaju na leđima jer vjeruju da bi mogle u snu dobiti klempave uši ako spavaju na boku. Neke materijalne koristi od opsjednutosti Šibenčanku licem bez bora čini se imaju optičari. Odlično prodaju naočale kratkovidnim Šibenčankama koje misle da će im zato što stišću oči ne bi li bolje vidjele dobiti bore ispod očiju i na čelu, a k tome će im oči postati malene gotovo pa svinjeće što im se nikako ne mili.
Primijećeno je da neke Šibenčanke izbjegavaju izražavati žalost i ići na posljednje ispraćaje pokojnika da ne bi morale plakati, a ima i takvih koje se u javnosti doživljava kao umobolne zato što dok idu ulicom, sjede u đardinu ili u kavani za stolom neprestano štipaju svoje lice i potežu obraze čas ustranu, čas gore dolje.
Jedan šibenski trgovac pohvalio se u društvu da on svoju ženu stalno ljuti kako bi joj na licu uzgojio krupnije i sočnije usne kakve se njemu sviđaju, a ona ih nema. Dobra je strana ove mode da se po Šibeniku više ne može vidjeti djevojku, gospođu pa ni težakinju da si gura kažiprst u nos što je prije bilo posvuda prisutno. To je stoga što Šibenčanke misle da će im se ako to rade proširiti nozdrve pa uz sav ostali trud, više neće biti lijepe sebi i privlačne muškarcima s velikim nozdrvama.
Šibenčani su, nema sumnje, jaki ljudi čelične naravi kad sve to trpe bez prigovora i, vidi se na njima, uživaju kada o tome pričaju neznancima koji su poslom ili nekom drugom zgodom došli u Šibenik. Tvrde da ima jedan u Šibeniku koji je doduše doktor prava, ali je naobražen i pismen pa sve to zapisuje i namjerava recepte Šibenčanki za uzgoj lica bez bora ponuditi za velike novce nekim farmacijama u Beču.

Rekonstruirano prema
rukopisu nepoznatog autora
iz 1931. godine i zapisima
šibenskog novinara Manfreda Makale.
 

Objavljeno u Volim Šibenik
Više u ovoj kategoriji:

ČASOPIS VOLIM ŠIBENIK

 

MOK.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda mok.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se!