"Zašto nisam dočekao svojih pet minuta slave? Možda sam predugo čekao da mi se dogode, a možda nisam bio dovoljno odlučan da ih uzmem kada su mi se nudile", iskreno je jednom prilikom odgovorio Ljubo Lučev, šibenski pjevač koji nikad nije postao slavan iako je za to ima sve predispozicije.,a neki ga svrstavaju odmah poslije šibenskog četverolista – Arsena, Miše, Vice i Ive Pattiere.
Dok je živio u Šibeniku bio je uzor od sebe tri godine mlađem Miši Kovaču. Njegov vršnjak bio je Arsen Dedić, a samo dvije godine od njega bio je stariji Vice Vukov koji je već 1959. godine postao zvijezda nakon što je otpjevao himničnu rapsodiju Mirno teku rijeke. Godinu dana prije tog povijesnog Vicinog nastupa na festivalu u Opatiji Ljubo je iz Šibenika otišao u Zagreb kako bi učio konobarski zanat. Radio je u kavani uglednog hotela Palace na Zrinjevcu, a bavio se i glazbom. Svirao je gitaru i pjevao po zagrebačkim restoranima, kavanama i gostionicama, ali nije zanemario glazbeno obrazovanje. U zagrebačkoj Srednjoj muzičkoj školi učio je svirati kontrabas, a pjevanje je usavršavao u klasi znanog profesora Šira. Njegov lijepi bariton nije prošao nezapaženo pa je vrlo brzo postao član zbora zagrebačkog KUD-a Ivan Goran Kovačić.
Iz Šibenika je otišao prije šezdeset godina. Nikada nije imao neki veliki hit, a za života je uspio snimiti svega desetak pjesama. Međutim njegovu kasetu „Rodnoj grudi“, snimljenu prije 25 godina, kojom je želio pomoći djeci koja su stradavala u ratu mnogi ljubomorno čuvaju. Kasetu, kao i njegove ploče, nude internetske trgovine diskografskim raritetima, a na glazbenim i video servisima njegove se pjesme slušaju više nego ikada iako je zadnju ploču izdao još 1972. godine! Na internet ih postavljaju i slušaju ne samo nostalgičari koji vole stare dobre šlagere s finom dalmatinskom patinom nego i mlađa publika koja o Ljubi Lučevu ništa ne zna, ali voli njegov baršunasti bariton i tople emocije kojima zrači kada pjeva o ljubavi.
Audio kaseta „Za nezbrinutu djecu Hrvatske - rodnoj grudi“ pojavila se 1992. godine u sred Domovinskog rata. Ta kaseta s deset pjesama bila je plemenita gesta kojom je djeci svoje Domovine koja su drhtala u tami skloništa, stajala nijema nad zgarištima svojih domova i škola, pokušavala živjeti djetinjstvo u progonstvu i plakala nad grobovima svojih očeva i braće, na svoj način želio pomoći šibenski pjevač Ljubo Lučev. Bila je to rijetka luč dobrote u sveopćem mraku smrti, patnje i razaranja koja na svoju 25. obljetnicu zaslužuje da bude spomenuta i uvrštena u Partenon šibenske glazbene baštine kao i baštine Domovinskog rata.
Sve o životu i pjesmama Ljube Lučeva pročitajte u novom broju časopisa Volim Šibenik.
https://issuu.com/volimsibenik/docs/vsibenik-25-interactive-final
