Udruga Disco Gimnazija potaknula je organiziranje posebne izložbe u čast 108. godina šibenske gimnazije na kojoj bi se trebale naći i fotografije iz privatnih albuma generacija šibenskih gimnazijalaca.
Kada bi Gimnazija Antuna Vrančića odlučila izdati kompilaciju glazbenih uspješnica samo petorice svojih učenika; Vice Vukova, Arsena Dedića, Duška Šarca, Maksima Mrvice i Krste Jurasa u izboru svog školskog kolege Siniše Škarice promotivni koncert bio bi u najmanju ruku hrvatska verzija Woodstocka, a nosač zvuka sa svim tim glazbenim blagom zasjenio bi sve kompilacije koje su se ikada pojavile u Hrvatskoj i bivšoj državi, napisali smo jednom ukazujući na to koliko je uspješnih ljudi izašlo iz klupa šibenske gimnazije.
A kada bi Šibenik odlučio izgraditi Odeon šibenske sportske slave, što je već odavno trebao učiniti, i u njemu izložiti sva sportska odličja većinu prostora zauzela bi ona koja je osvojilo smo šestoro od cijele plejade uspješnih gimnazijalca-sportaša; Dražen Petrović, Danira Nakić, Vedran Jakšić, Aco Petrović, Mile Nakić i Perica Bukić. Objava zbornik novinarskih radova uspješnih hrvatskih novinara poteklih iz šibenske gimnazije bila bi kulturni i društveni događaj nacionalnih razmjera jer bi se između korica našli radovi Denisa Latina, Frane Aduma, MladenA Bjažić, Frane Erceg, Ive Jakovljevića, Dane Roška, Ante Panjkote, Mirka Peršena... Ništa manji odjek u javnosti ne bi imao, recimo, projekt tiskanja sabranih djela učenika i profesora šibenske gimnazije. Bila bi to edicija čijih se razmjera i kvalitete ne bi postidjele ni neke države. Realizacija tog izdavačkog poduhvata zasigurno bi trajala godinama, a vrijednošću bi daleko nadmašila nacionalne okvire čak i kada bi obuhvatio samo djela Ive Brešena, Igora Mandića, Vesne Parun, Sime Matavulja, Ive Livakovića, Mladena Bjažića, Grozdane Cvitan, Ante Peterlića, Arsena Dedića, Krste Jurasa i Josipa Laće. Zamislimo kako bi tek izgledao filmski festival u organizaciji šibenske gimnazije na kojem bi bila prikazana retrospektiva onih filmova u kojima su glumili, koje su snimali i režirali, za koje su glazbu napisali svi oni koji su se u život otisnuli sa svjedodžbom šibenske gimnaziji o uspješnom srednjoškolskom obrazovanju u džepu – Vinko Brešan, Ivo Brešan, Špiro Guberina, Arsen Dedić, Leon Lučev, Zoran Mužić, Goran Višnjić, Mate Relja, Davor Šarić, Vladimir Fulgosi, Olga Palinkaš, Sadra Brešan Botica...
A kako bi tek bilo da je moguće da se na proslavi 100. rođendana šibenske gimnazije s čašom šampanjca u rukama nađu na okupu svih njenih devet akademika, svi njeni uspješni znanstvenici, liječnici, književnici, sportaši, duhovnici, pjevači, kompozitori, publicisti, novinari, pjesnici, arhitekti...
Službeno, šibenska je gimnazija počela s radom 24. listopada 1909. godine, no korijeni joj sežu u dalje u prošlost. Praspomen gimnazije kao školske institucije u Šibeniku datira još iz 1806. godine, a Šibenčani su je priželjkivali desetljećima ranije. Prvu javnu gimnaziju osnovao je za francuske uprave Dalmacijom, generalni providur Dondolo. Zbog besparice ta se gimnazija ugasila 1813. godine, a otvaranje nove Šibenčani su morali čekati sve do 1864. godine. Tada je osnovana takozvana niža realka koja je ukinuta 1873. godine zbog toga što je tadašnja vlast tražila da je se pretvori u hrvatsku građansku školu s ratarskim tečajem. Zalaganjem gradonačelnik Šibenika Ante Šupuka i posebno Ante Dulibića zastupnika u Carskom vijeću u Beču, Šibenik je konačno dobio gimnaziju koja, ne računajući ratne drame i političke i reformatorske nevere, traje do danas.
Kroz svoju povijest šibenska gimnazija, koja nosi ime Antuna Vrančića bila je osobito uspješna obrazovna i odgojna ustanova, a iz njenih klupa neprekidno su, bez obzira na ratove,uspone i padove država, politička previranja i pedagoške eksperimente, izlazili vrsni đaci od kojih su mnogi postigli zavidne uspjehe i karijere. Ne čudi stoga njeno istaknuto mjesto u javnom životu Šibenika i Hrvatske ta škola ima. U prilog najavljenoj izložbi pogledajte neke stare i novine fotografije šibenskih gimnazijalaca.
