Četvrtak, 05 Listopad 2017 11:49

Poznate šibenske obitelji: Kapitanovići - od harabaša iz Ogorja do šibenskih uglednika

Napisala: 
Poznate šibenske obitelji: Kapitanovići - od harabaša iz Ogorja do šibenskih uglednika

Obitelj Kapitanović, koja pripada među znamenite i ugledne šibenske obitelji, pojavila se u Šibeniku 1887. godine, prije točno 130 godina.
Svi Kapitanovići, pa tako i njihova šibenska loza, potječu od starog i vrlo brojnoga roda Rajčića iz Zagore koja se spominje od 1630. godine. Po svemu sudeći Kapitanovići su izravni potomci svog pretka Ante Rajčića koji je pod tim imenom zaveden u spisima Mletačke Republike 1711. godine. On je živio u Ogorju Donjem i danas postojećem naselju u općini Muć, u Splitsko - dalmatinskoj županiji koje je smješteno između planine Svilaje na sjeveru i planine Moseć na jugu, u predjelu koje se naziva Ogorje. Imao je posjede u Ogorju, Ramljanima i Radošiću. Njegova je obitelj imala jedanaest članova, a on je, čini se, bio imućan i ugledan čovjek jer mu je bila povjerena dužnost mjesnog harambaše i kapitana, što će reći povjerenika državne vlasti za vojne i civilne poslove u svom selu. Njegova titula kapitana postala je, što u to doba nije bila nikakva rijetkost, najprije obiteljski nadimak, a onda se s vremenom pretvorila i u prezime .

 

Loza Kapitanovića

Prezime Kapitanović u Ogorju se u pisanim dokumentima prvi put spominje 1749. godine. Danas su Kapitanovići brojni u Ogorju i Lećevici, a ima ih i u Radošiću, ali tamo nisu Kapitanovići nego su Kapetanovići. Podjela na Kapitanoviće i Kapetanoviće, čudna je i nejasna pa čak ima slučajeva da dvojica rođene braće nose različita prezimena, jedan je Kapitanović, a drugi Kapetanović. Danas u Hrvatskoj živi oko 440 osoba s prezimenom Kapitanović.

 

 Antun i Anka, prvi Kapitanović u Šibeniku

U austrijskom zemljišniku iz 1835. godine upisano je u Ogorju Donjem četrnaest obitelji s prezimenom Kapitanović, među kojima su bila po dvojica domaćini s imenom Ivan, Filip, Frane, Mate i Petar te po jedan domaćin s imenom Luka, Marko, Nikola i Mijo.
Za priču o šibenskim Kapitanovićima bitna su dva Ivana Kapitanovića. Jedan je bio djed Jakova Kapitanovića od kojeg počinje sadašnja loza Kapitanovića u Šibeniku.

No pođimo redom jer priča nije tako jednostavna.

Prvi Kapitanovići koji su došli u Šibenik bili su Antun i Anka Kapitanović. Oni su kao djeca bez roditelja, a otac im je bio onaj drugi Ivan Kapitanović, šezdesetih godina 19. stoljeća preko Vrlike došli u Šibenik gdje su bili zbrinuti u udomiteljskim obiteljima. Među ostalima i kod izvjesne Šibenčanke Michele Stojan, rođene Manjar koja će se još pojaviti u ovoj priči.
Antun i Anka su odrasli u Šibeniku. Antun se zaredio za svećenika, a sestra Anka se udala u obitelj Mileta. Antun je, iako svećenik, bio pustolovnog duha, a imao je i trgovačkog dara. Puno je putovao i vidio je dosta svijeta. Valjda je zbog toga skinuo mantiju, napustio svećenički poziv i vratio se u svjetovni život te se oženio Matijom Kujundžić iz Ivanbegovine. Obitelj su zasnovali u Šibeniku, a živjeli su kući koju su kupili upravo od Michele Stojan kod koje je bio udomljen. U toj su kući pokrenuli pekarski obrt. Riječ je o kući na šibenskom Starom pazaru koju stariji Šibenčani još uvijek zovu kuća Kapitanovića.

 

Dolazak Jakova Kapitanovića

Međutim, Antun je nekim poslom išao u Italiju i tamo se ozbiljno razbolio. Vratio se u Šibenik gdje je, pamti se u obitelji Kapitanović, zbog pogrešnog lijeka ili pogrešnog načina na koji je uzimao lijek, umro 1887. godine i pokopan je uz crkvu sv. Ane na šibenskom groblju. On i Matija nisu imali djece pa je ona nakon iznenadne i prerane Antunove smrti poručila u Ogorje da netko od Ivanovog roda dođe u Šibenik da joj bude ispomoć u pekari i kući. Tako se zbog obiteljske tragedije iz Ogorja u Šibenik 1887. godine spustio petnaestogodišnji dječak Jakov iz roda onog drugoga Ivana. Posao u pekari nije dobro išao, pa je Jakov otišao u vojsku i na austrijskoj Vojnoj akademiji postao konjički časnik.

 

Početak šibenske loze Kapitanovića

Deset godina kasnije, 1897. godine, upravo na stotu godišnjicu pada Mletačke republike, u Šibenik je s generalom Rukavinom ušla austrijska vojska. Nedugo nakon što je u šibenskoj katedrali sv. Jakova, upriličeno veliko slavlje šibenskog plemstva, klera i puka koje je predvodio biskup Spalatin, a general, barun Matija Rukavina održao s propovjedaonice svečani govor na hrvatskome jeziku, u katedrali sv. Jakova, vjenčali su se Jakov Kapitanović i Marica Mileta. Živjeli su u kući na Starom pazaru u koju je došao na poziv udovice Matije Kapitanović. Jakov i Marica imali su četvero djece, Milku, Antu, Vicu i Ivana.
Najstariji sin Ante postao je doktor prava te sudac u Šibeniku, Benkovcu, Splitu i Zagrebu i intu dužnost je obnašao obnašao u tri države, Kraljevini Jugoslaviji, Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i Titovoj Jugoslaviji.
Jakov je svoju trgovinu otvorio 1900. godine u kući Kapitanović, tamo gdje je danas salon za aromaterapiju i masažu Blanke Kapitanović, supruge Edija. Trgovinu je nakon smrti Jakova 1939. godine, sve do nacionalizacije nakon Drugog svjetskog rata vodio njegov sin Vice.
Jakov je svoju djecu usmjerio tako da je najstarijeg sina poslao na školovanje, srednjeg u trgovinu, a najmlađeg Ivana u ugostiteljstvo, u Sloveniju gdje je mu je otac već imao gostionicu u Mariboru. Ivan je tu preuzeo već pokrenuti obiteljski posao.
Milka je bila domaćica. Njih četvero imalo je desetero djece. Ante je imao tri kćerke Mirjanu, Alemku i Branku, Vice sinove Jakova i Edija i kćerku Melaniju, Ivan sina Jakoba, a Milka sinove Miru i Davora te kćerku Zdenku.

 

Rušenje bedema i kula na Starom pazaru

Život obitelji Kapitanović promijenio se nakon što su 1895. godine srušeni gradski bedemi i kule koji su zaklanjali grad sa sjevera. Rušenjem tog dijela šibenske srednjovjekovne fortifikacije stvorio se ispred kuća prostor na kojem se počelo trgovati pa ga se i danas zove Starim Pazarom iako je Šibenik imao puno stariji pazar na obali na nekadašnjem Voćnom trgu koji je netragom nestao nakon bombardiranja Šibenika u Drugom svjetskom ratu, 1943. i 1944. godine.
Nakon rušenja bedema i kula postale su vidljive do tada od pogleda zaklonjene kuće. Sve odreda bile su oronule i u lošem stanju pa novo lice Šibenika nije bilo ni malo oku lijepo. Zbog toga su se početkom 20. stoljeća te kuće počele uređivati i modernizirati. Tako je rekonstruirana i kuća Kapitanović. U prizemlju je uređen lokal za potrebe trgovine, a pročelje je obnovljeno u stilu, tada moderne, bečke secesije. Osim toga zahvaljujući rušenju bedema i kula te su kuće mogle biti spojene na gradsku kanalizaciju i vodovod, a u većinu je uvedena i struja.

 

Šibensko vino i pršut u Kapitanovićevoj gostionici u Mariboru

Obiteljska trgovina u kući na Starom pazaru radila je i trajala dok je Šibenik bio pod vlašću Austro Ugarske, Kraljevine Jugoslavije, fašističke Italije i Nezavisne Države Hrvatske pa čak povremeno i za vrijeme njemačke okupacije tijekom 1943. i 1944. godine, a ugasila se nakon što ju je Kapitanovićima oduzela jugoslavenska komunistička vlast nakon Drugog svjetskog rata.
Ivanova gostionica u središtu Mariboru, u kojoj su tridesetih godina 20. stoljeća naveliko prodavali vino, rakija i pršut iz Šibenika, radila je do početka Drugog svjetskog rata. Roba se iz Šibenika u Maribor odvozila kamionom svake subote, a posao je išao dobro pa su
Kapitanovići od šibenske biskupije kupili parcelu s nekom zgradom uz svoju kuću. Ta je u zemljišnim knjigama iz nekih razloga bila zavedena pod nazivom "peć". Na njoj su tijekom 1932. i 1933. godine sagradili kuću u čijem je prizemlju danas trgovina informatičke opreme "Procesor". Zašto je ta parcela označena kao peć ne zna se pouzdano, ali obitelj pretpostavlja da je tu bila zgrada u kojoj je vjerojatno bila peć za čečenje kruha.
Danas u Šibeniku živi osam Kapitanovića iz loze Jakova Kapitanovića, nasljednika po Vici Kapitanoviću. To su Edi Kapitanović, unuk Jakova, ekonomist i savjetnik za investicije i njegova djeca Dino Kapitanović, prodajni predstavnik, Vedran Kapitanović, maturant Tehničke škole i dvostruki prvak županije u natjecanju iz fizike i Sandra Kapitanović, koja je zvaršila 3. razred Tehničke škole, arhitektonskog smjera koja želi upisati umjetničku akademiju te praunuk Jakova, Željko Kapitanović koji sa suprugom Natalijom ima kćerku Luciju. Edijeva supruga Blanka vodi salon aromaterapije „Melisa“.
Nasljednika loze Jakova Kapitanovića, osim u Šibeniku ima još i u Zagrebu, Mariboru i Splitu.

Kazivanje Vice Kapitanovića o životu i užancama obitelji Kapitanović između dva svjetska rata

Prema kazivanju Vice Kapitanovića, u obitelji Kapitanović vladala su stroga pravila ponašanja za stolom kada bi se obitelj okupila na nedjeljnom objedu. Ta pravila su svi poštivali i nitko ih se nije usuđivao prekršiti.
-Uvrh stola, pričao je Vice, uvijek je morao sjediti najstariji muški član, glava obitelji, Jakov. Uz njega su bila njegova tri sina, Ante, Vice i Ivo i zet Franc Kučera, suprug naše sestre. Otac kao glava obitelji prvi sjeda za stol i prvi se od njega diže. Jednog nedjeljnog popodneva, prigodom otvaranja nogometnog igrališta "Osvit" na Šubićevcu u Šibeniku je gostovao splitski "Hajduk". Mi sinovi nismo smjeli ocu reći da želimo skratiti ručak i dignuti se od stola ranije kako bi stigli na utakmicu. Ipak, nešto smo izmislili i gotovo neprimjetno se izvukli od stola i otišli na Šubićevac. Odjednom otac shvati da su on i zet sami za stolom. Franc nije imao izlaza, morao mu je priznati što se dogodilo i zašto smo otišli od stola. Već u prvoj minuti Osvit je dao prvi zgoditak uz opće veselje publike. Nedugo iza toga na horizontu iz pravca grada se pojavi đendinjera, a odmah iza kočijaša sjede dva poznata putnika. Došli vidjeti što je to poremetilo obiteljsku rutinu tog popodneva.
Usput rečeno, Hajduk je do kraja utakmice Osvitu utrpao deset komada, a Osvit tek još jedan!

 

Nepoznate šibenska obitelj Stojan i Manjar
Danas se vrlo malo zna o šibenskoj obitelji Stojan iz koje je bila porijeklom Michele Stojan, rođena Manjar, žena koja je zbrinula siročad Kapitanovića iz Donjeg Ogorja sredinom 19. stoljeća, a kasnije prodala svoju kuću Antunu Kapitanoviću i njegovoj ženi Matiji. Za Michele znamo da je bila udana za Spiridona Stojana. Imala je četvoro djece, kćerku Gianu koja se udala za Marka Šarića, sina Spiridona o kojem se ništa ne zna, kćerku Marijetu koja se udala za Antonija Laeppenu i sina Antonija. Tu kuću je i nakon što ju je prodala Kapitanovićima, Michele Stojan pokušavala ponovno prodati. Štoviše, uspjela ju je 1887. godine prodati Šibenčaninu Carlu Scotonu, trgovcu s Gorice, ali je sud taj kupoprodajni ugovor poništio.

 

Dr. fra Vicko Kapitanović o ogorskim Kapitanovićima

Prema zapisima dr. fra Vicka Kapitanovića o ogorskim Kapitanovićima iz loze Ivana Kapitanovića od koje porijeklo vuče Šibenčanin Jakov Kapitanović, koji je imao brata Antu i sestru Mariju. U Ogorju Donjem stariji su se mještani sjećali da su svi Kapitanovići iz Ivanove loze otišli iz sela i da je ostala samo nevjesta Antica Kapitanović rođena Odžak kojom se Jakovljev brat Ante oženio neposredno prije svog nestanka u Prvom svjetskom ratu. Ona je u Ogorju, gdje još postoje ostaci njihove kuće, živjela sama više od 50 godina .

Preneseno iz časopisa Volim Šibenik-autor:Joško Čelar
  

Objavljeno u Volim Šibenik
Više u ovoj kategoriji:

ČASOPIS VOLIM ŠIBENIK

 

MOK.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda mok.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se!