Ponedjeljak, 14 Kolovoz 2017 10:38

Crtice iz šibenske povijesti:Utjecaj načina hodanja na „posvemošnju funkciju ženskog tijela“

Napisala: 
Crtice iz šibenske povijesti:Utjecaj načina hodanja na „posvemošnju funkciju ženskog tijela“

Sredinom tridesetih godina 20. stoljeća Europom su kolale svakojake „znanstvene činjenice“ o „nepobitnim tehničkim i tjelovježbenim faktorima“ koji utječu na ljepotu i eleganciju žena. Događalo se to u vrijeme kada su žene počele odbacivati korzete i druga pomagala za stezanje i sapinjanje tijela, nasilno sužavanje struka i neprirodno isticanje bokova. Žene su postajale slobodnije, počele su nositi odjeću koja ih nije sputavala, skraćivale su kosu, bavile se sportom i činile mnoge druge do tada nezamislive stvari.
U takvim okolnostima rasplamsale su se rasprave o ženskoj ljepoti, dolazilo je do žestokih sučeljavanja konzervativnih i liberalnih mišljenja o tom pitanju, a pojavile su se i „znanstvene činjenice“ o tome što i kako utječe na ljepotu žena.

 

Utjecaj načina hodanja na „posvemošnju funkciju ženskog tijela“

Dok se u europskim metropolama raspravljalo o utjecaju sporta na oblikovanje ženskog tijela te „znanstveno“ dokazivalo da je, s jedne strane, sport apsolutno poželjan kada je riječ o ljepoti i zdravlju žena, a s druge da je nezdrav i štetan za „posvemošnju osnovnu funkciju ženskog tijela, a to je rađanje djece“, u Šibeniku su takve rasprave krenule nešto drukčijim smjerom. Proširila se teza po kojoj bi na svijetu bilo manje ružnih žena kada bi žene naučile hodati ljepše i „tehnički usavršenije“. Ne zna se odakle je ta tvrdnja došla u Šibenik, a još manje tko ju je donio među šibenske liječnike, odvjetnike i intelektualce opće prakse, ali se zna da je ona naišla na nepodijeljenu osudu! Štoviše ta „znanstvena činjenica“ naišla na jak otpor i kod šibenskih liberala jednako kao i kod konzervativaca.

 

Hod nogu pred nogu pozitivno djeluje na žensku inteligenciju

Prema rezultatima „znanstvenih istraživanja“ koji su odnekuda dospjeli do Šibenika, u Europi čak šest od deset žena ne zna pravilno i racionalno hodati. Isto tako istraživanja načina na koji žene hodaju otkrila su da je to „neznanje hodanja uzrok mnogih teškoća pa i bolesti od kojih žene pate“. Kao krunski dokaz pogubnosti „neracionalnog hodanja“ iznesen je podatak su žene koje u hodu stavljaju „nogu pred nogu u ravnoj crti“ daleko ljepše od žena koje „hodaju stavljajući noge na dvije paralelne linije udaljene jedna od druge“. Po tom znanstvenom istraživanju koje je bilo obuhvaćeno projektom „ženske metodične gimnastike“, žene koje u hodu stavljaju nogu pred hodu „skladno razvijaju svoje mišiće, tijelo im dobiva blagotvornu ravnotežu, a utječe pozitivno i na njihovu inteligenciju“. S druge strane žene koje hodaju ne stavljajući nogu pred nogu nego na dvije paralelne linije „deformiraju svoja tijela kod kojih dolazi do općeg rasklimavanja pa one degeneriraju i gube ljepotu kao i inteligenciju što potvrđuju svojim iskustvima najugledniji europski ortopedi i ginekolozi“.

 

 

Šibenčanke se ljuljaju u hodu kao lađe na valovima

I dok je Europa na sve to s odobravanjem kimala glavom, Šibenčani su imali potpuno drukčije mišljenje. Oni su smatrali da su Šibenčanke, jednako građanke kao i težakinje, najljepše i najelegantnije žene „koje je moguće vidjeti, a da se o njihovom zdravlju, stasitosti i plodnosti ni ne govori, iako malo koja od njih u hodu stavlja nogu pred nogu“.
Žene širih kukova, smatrali su Šibenčani, koje su privlačne mnogom muškom oku, ni ne mogu drukčije hodati nego razmaknutih stopala, a zamjeriti im što se, dok tako hodaju i u tom hodu nogu uz nogu, a ne nogu pred nogu, ljuljaju bilo bi ravno bedastoći zamjeranja lađama zato što se ljuljaju na valovima.
Otišlo se u pobijanju teze o poželjnosti zdravlju ženskog hoda nogu pred nogu i korak dalje. Šibenska mudrost došla je do zaključka „iz života i prošlosti šibenskih dama i težakinja“, da žene koje u hodu stavljaju nogu pred nogu „tim načinom kazuju muškarcima da ne žele obitelj i djecu“ za razliku od žena koje hodaju „onako kako se hoda stavljajući nogu pored noge razmaknutih stopala“ . Žene koje tako hodaju „poručuju da su ima, kako i priliči, na umu dom i djeca“, a osim toga „one su svekolikom muškom oku privlačnije bilo kao žene – majke bilo kao priležnice“.

 

Hodni sitnovez i težake koračine

Kako je rasprava okončala, a potrajala je gotovo dvije godine, ne znamo, ali nema sumnje da je mnoge Šibenčane natjerala na promatranje kako žene hodaju. Možda su razliku između hoda dama iz bogatijih kuća i težakinja uočili i ranije, ali su ih tada pokušali opisati i definirati. Uglavnom, Šibenčani su razlikovali dva načina na koji hodaju Šibenčanke s tim da su oba slučaja hodale stavljajući nogu pored noge razmaknutih stopala. Hod šibenskih dama nazvali su „hodnim sitnovezom“, a hod težakinja „teškim koračinama“. Dame su hodale brzim, kratkim koracima gotovo stružući nogama po tlu zbog čega se „izdaleka moglo znati da odnekud dolazi dama ili barem uslužnica iz bolje kuće“. Damski sitnovez odlikovalo je šuškanje, struganje i potiho tapkanje „što je nekim muškim dušama bilo neodoljivi šarm“.
S druge strane težakinje su hodale dugim koracima, rečenim koračinama, visoko podižući stopala od tla, a „ni vojnici im u stupanju nisu ravni koliko visoko podižu koljena“. Nekim „muškim šibenskim dušama“ i te teške koračine težakinja bile su „po guštu i šarmu“ s tim da ipak „nikoliki ni građanin ni težak nije nigda odolio baciti oko za elegantnim strankinjama kad sitnovezno bilo nogu pred nogu bilo nogu uz nogu hode ispred „Krke“ il besposleno duž rive „.

 

Objavljeno u Volim Šibenik
Više u ovoj kategoriji:

ČASOPIS VOLIM ŠIBENIK

 

MOK.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda mok.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se!