Profesor emeritus Mladen Friganović koji je lani umro u 88 godini neizmjerno je volio svoje djetinjstvo i mladost koje je proveo u Šibeniku i svega se, skoro u detalje, sjećao - događaja, ljudi, njihovih imena i nadimaka, običaja, a pogotovu različitih smiješnih zgoda i nepodopština. Danas donosimo još dvije crtice iz njegove bilježnice:
Dječji ratovi pokraj Fratarske ograde
Tamo di je danas Draženov koš, točnije između kuća Friganovića koji više nema i kuća Varla i Crivara s istoka, kuće Sunara sa sjevera i Šupukove vile i vrtla sa zapadne strane i ferate s juga, bila je velika ograda. Zvali smo je Fratarska ograda. Zašto Fratarska? Ne znam. Tako se pričalo da su joj vlasnici fratri pa smo je zvali Fratarska ograda. U toj ciloj ogradi nije bilo puno pogodnog dila za igrat na krpaše ili fusbal, ali je zato bila puno dobra za naše kaubojske igre i pustolovine. Šume nije bilo, ali je bilo puno grmova iza kojih smo se mogli skrivati. Fratarska ograda bila je naše najveće bojište u ratovima protiv Plišćana koji su se tute uplitali. Zato smo se više puta s njima zaškajali. Jedan put je, sićan se, bilo žestoko. U proliće 1938. godine smo ih žestoko natirali da se povuku iza ograde. I to do te mire da smo zaškajali i prostor ispred kuće di je stanova upravitelj željezničke stanice. Zato smo kasnije dobro ogrizli. Pozvani su nam bili roditelji na policiju, a mi smo morali klečat tri ure na kukuruzu. Tako smo to dobro upamtili. Ne znan jeli ikada više bilo takve tuče između mulaca s Baldekina i mulaca sa Plišca? Jedino znaden da smo mi mulci s Baldekina uvik bili jači, jerbo smo imali dvojicu najboljih jurišnika Ivu Eregu i Tonka Ćićmira.
Dvi velike glave i jedan bubak
Najlipši dičji dani na Baldekinu bili su srida i subota zato što su matare sridon i suboton mislile kruv. Ka bi izmisile kako triba pravile bi dvi velike glave i jedan bubak. Glave bi bila za familiju, bubak se dava pekaru za ujam, a bokun za pispaje. Pispaje su bile najboja poslastica koja se mogla zamislit. Sve su matare s Baldekina pravile pispaje i svakom su djetetu pispaje njegove matare bile najslađe. Meni su bile najslađe pispaje moje matare posebice ako ih je posula cukrom i ako malinovo uje u kojen ih je frigala nije užeglo. Kad bi matare mislile kruv mi dica nismo gledali ni glave ni bubak nego samo koliki je bokun za pispaje.
3 privitka
