Ponedjeljak, 25 Siječanj 2016 12:42

BILO KUDA, BILO GDJE: Šuštine iz Šibenika hodaju uzdignute glave ponosne što su Šibenčanke

Napisao: 
BILO KUDA, BILO GDJE: Šuštine iz Šibenika hodaju uzdignute glave ponosne što su Šibenčanke

Zovu ih čuvaricama šibenske gradske folklorne baštine koja nije previše bogata, ali su je one svojim djelovanjem učinile prepoznatljivom ne samo u Hrvatskoj nego i u susjednim zemljama. Riječ je o članicama Kulturne udruge „Šibenske šuštine“ koje su nedavno proslavile 10. rođendan, a okupljaju tridesetak Šibenčanki koje promoviraju šibensku gradsku nošnju, folklor i napjeve, ali su s vremenom uvježbale i tradicionalne plesove i pjesme priobalnog dijela Hrvatske i postale neizostavnim dijelom najpoznatijih folklornih smotri.

 

Ime im je dala jedna od prvih Šuština poznata Šibenčanka Neva Baranović. Oni koji znaju što je šuština razumjet će simboliku imena te udruge i bit njenog postojanja. Udruga Šibenske šuštine“ poput šuštine diskretno i pouzdano spaja, ali ne dijelove odjeće nego današnje vrijeme s prošlošću, suvremeno s tradicijom, minule dane s živom ljubavlju prema svom gradu.

 

 

 

 BEZ BAŠTINE I TRADICIJE NE BISMO ZNALI TKO SMO 

 

Udrugu je prije deset godina osnovala Branka Kunčić, profesorica hrvatskog jezika u Osnovnoj školi Jurja Šižgorića koju je šibenska folklorna baština oduvijek zanimala i inspirirala.


-Ne samo to nego sam radeći s djecom stalno težila k tome da im prenesem tu našu lokalnu baštinu kako bismo je njegovali i očuvali, kako ne bi zaboravili našu tradiciju bez koje ne bi bili to što jesmo i ne bi imali svoj identitet, ne bi znali ni tko smo ni što smo. Budući da sam se družila s puno Šibenčanki palo mi je na pamet da osnujemo udrugu koja će njegovati upravo tu našu, lokalnu, urbanu tradiciju, koja je istodobno i naša folklorna tradicija i prenositi je na naše najmlađe. Zbog toga je u početku među našim članicama bilo puno odgojiteljica i nastavnica, -prisjeća se Branka Kunčić.

 

 ŠBENSKO MUTAVO KOLO 

 

Od početka rada udruge njena najvažnija misija je očuvanje šibenskog folklornog rariteta poznatog kao Mutavo kolo koje se na šibenskom Dobriću plesalo još u srednjem vijeku gdje su žene i djevojke dolazile na bunar po vodu.


-Takvo kolo nitko ne pleše u našoj okolici i naš je glavni zadatak bio oteti ga zaboravu i očuvati ga kao šibensku tradicijsku vrijednost, -ističe Nevenka koja je od početka u „Šibenskim šuštinama“ i nabraja imena ostalih Šibenčanki koje su im se bez premišljanja, ali i bilo kakvog prethodnog folklornog iskustva u početku priključile i prionule na posao s velikim žarom, ljubavlju i veseljem.

 

 


-To su Maja Marković, Neva Baranović, Marija Mikulandra, Katarina Simsig, Marija Bandalo, Željka Milovac, Svetka Jurković. Poznavale smo se i prije toga, družili smo se tu i tamo i onda nas je Branka Kunčić pozvala da osnujemo udrugu, da napravimo nešto za očuvanje tradicije života u našem Šibeniku. Puno nas je bilo iz vrtića i osnovnih škola pa smo animirale i djecu. Pa tko bi to mogao odbiti. Bile smo sve složne od početka, ali smo odmah osnovale i skupinu malih Šuština, djevojčica, a u početku smo imali i nekoliko dječaka, -prisjeća se Nevenka s nostalgijom uviđajući da je nužno ponovno u udrugu privući mlade koji će nastaviti njegovati i čuvati šibensko folklorno blago.

 

 

DRAGOCJENA POMOĆ URANKE BELAMARIĆ I NENADA MILINA 

 

Kada je udruga počela s redom njene članice nisu imale puno znanja o šibenskoj folklornoj tradiciji kojom se gotovo nitko nije stručno bavio niti ju je istraživao, a nije je nitko ni njegovao pa je počela padati u zaborav. To im je bio dodatni motiv za rad. Imale su sreću što je ipak postojao netko tko je o tomu nešto zao i tko je znao kako se pleše šibensko Mutavo kolo. Bila je to gospođa Uranka Belamarić koja ga je plesala u svojoj mladosti, a danas je na sredini osamdesetih godina.

 

 


-Ona nam je pokazivala korake i mi smo je slijedile. Kako je plesala ona tako smo i mi. Ali vrlo brzo smo dobili i stručnog koreografa koji je bio posebno motiviran da nam pomogne u spašavanju šibenske folklorne baštine. Bio je to Nenad Milin iz Jezera. Bio je odličan, s njim je bilo gušt raditi i zahvaljujući njemu smo to kolo naučili plesati kako treba, -ističe Maja Marković, prisjećajući se početaka rada udruge. Koliko god bile entuzijastične članice Šuština nisu željele improvizirati nego su uvijek imale stručne i educirane koreografe. Danas su to Marko Jurković i Jordanko Miloš, obojica iz Biograda na Moru, koji vrlo uspješno vode Šibenske šuštine kroz tradicijsku baštinu.

 

I PO ŠUŠTINAMA SE ŠIBENIK POZNAJE I PREPOZNAJE

 

Šibenske šuštine ne njeguju samo folklor već imaju i veliku zaslugu za promociju šibenske pučke urbane nošnje.


-Drago nam je i što promoviramo šibensku nošnju koja je postala prepoznatljiva. Svake godina nas župnik katedrale svetog Jakova, don Krešimir Mateša poziva da budemo dio slavlja blagdana šibenskog nebeskog zaštitnika, svetog Mihovila. Stojimo uz grb svetog Mihovila u procesiji na što smo vrlo ponosne. Zvali su nas i nedavno kada je HTV izravno prenosio svetu misu iz naše crkve svetog Frane. Bile smo u prvim redovima i istinski smo bile sretne i ponosne što možemo pronositi slavu svoga Šibenika. Svake godine sudjelujemo i u procesiji za blagdan svetog Vlaha u Dubrovniku. Posebna nam je čast što baš nas posebno dočekuje dubrovački biskup Uzinić. Drago nam je što smo u ovih deset godina rada ,uz šibensku Gradsku stražu, postali prepoznatljivi dio šibenske tradicije i što se po nama Šibenik poznaje i prepoznaje, -ističe Maja Marković.

 

 

 

 PONOSNE ŠIBENČANKE 

 

Šuštine su uspjele uz pomoć dr.sc. Jadrana Kale, kustosa Muzeja grada Šibenika, rekonstruirati šibensku žensku nošnju koja potječe iz davnina, ali je izuzetno skladna i elegantna. Odmah se vidi da to nije seosko, nego gradsko ruho koje se nosi uznosito, gospodski. Zbog toga se Šuštine tako i ponašaju. Gdje god se pojave hodaju uspravne, uzdignute glave ponosne što su Šibenčanke.


Iako su Šuštine dale neprocjenjivo vrijedan doprinos spašavanju šibenske baštine i promidžbi Šibenika kao grada bogate tradicije i kulture sve im je teže osigurati minimum novca potrebnog za rad. U početku su imale izdašnije potpore, ali su sada mnoge špine presahnule.
-U početku smo dobivali donacije od poduzeća i lokalne samouprave jer su tada bila bolja vremena. Puno nam je pomogla Erste banka. Zahvaljujući njima uspjele smo sašiti nošnje tako da ih više nismo morale posuđivati od Pjevačkog društva „Kolo“. Prvi put smo javno nastupile dva mjeseca nakon osnutka udruge i to u noćnom programu dječjeg festivala. S nama je, kako bi nam dala potporu i osnažila nas, nastupila klapa „Fortica“. Izvele smo Mutavo kolo i nekoliko pjesama. Imale smo strašnu temu, ali je sve odlično ispalo, -kazala nam je Maja Marković.

 


Osim plesa Šuštine njeguju i poseban način pjevanja. To je izvorno pučko pjevanje. Budući da Šibenik nema puno takvih napjeva i kola Šuštine pjevaju slične napjeve iz drugih krajeva Hrvatske, ali se trude, napominje Jelena Skenderović, koja je prije mjesec dana postala predsjednicom Šuština, da imaju veze s našim priobaljem .

 

 ŠUŠTINAMA TREBA 

 

 

Šuštine danas, iako spadaju među najaktivnije i po rezultatima rada najplodnije udruge, ne uživaju dovoljnu potporu. Njihova udruga financira se isključivo od članarine koja iznosi četrdeset kuna mjesečno. Poseban su im problem putovanja na smotre i događanja u udaljenim mjestima i gradovima jer nemaju novca za autobus. Zato uglavnom nastupaju na folklornim smotrama u sjevernoj i srednjoj Dalmaciji, ali su uz puno odricanja nastupale i na svim važnim smotrama folklora u Hrvatskoj te u Mađarskoj i Austriji. Motiva za rad ipak im ne manjka, a ohrabrila ih je potpora JU „Nacionalni park Krka“ i njena želja da tijekom naredne turističke sezone nastupaju na Skradinskom buku u sklopu njenih programa.
 

Objavljeno u Volim Šibenik
Više u ovoj kategoriji:

ČASOPIS VOLIM ŠIBENIK

 

MOK.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda mok.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se!