Jednu od posljednjih vožnji vapora Tijat prije zaslužene mirovine iskoristili smo za zimski sunčani đir po otoku Prviću. Slika od svega desetero putnika koji su se iskrcali u Luci, ne ostavlja vedra razmišljanja o tome tko će i hoće li uopće netko "naslijediti" brod Tijat, te što će biti s linijom 505 koja ide od Šibenika, preko Zlarina i Prvića do Vodica. Bar što se zimskog perioda tiče.
Selo na prvi pogled isto kakvog ga se sjećamo od prije 10 i više godina. Doduše sad su tu memorijalni centar Fausta Vrančića, prvi obiteljski hotel u centru, i par ugostiteljskih objekata nastalih renoviranjem starih kuća uz rivu, tako da se može reći da Prvić Luka ide u nekom smjeru turističkog brendiranja mjesta.
To potvrđuje i otočanka Marija koja nam priča da je ljeti sve krcato turista, da su svi vezovi zauzeti jahtama i da je Rodina puna i mladih i starih. Ona je na Prviću često i zimi, vikendom, kad joj je isto tako gušt, i gdje se odmori od grada i napuni pozitivnom energijom.
Ali nema takvih puno u selu. Iako nam konobar Ante u kafiću poviše Centra, koji radi od 8 do 16 sati, kaže da je on izbrojao čak 150 duša koje cijele godine žive na selu, mi smo u našem điru naletjeli na svega par otočana. Neki su sa riba, neki obrađuju masline, a radnici bauštelci pripremaju objekte za novu sezonu. Većinom su to stariji otočani koji su po kućama i rijetko izlaze vani, pogotovo kad sunce padne iza Donje bande.
Svejedno, đir po Prviću za vikend u sredini prosinca je doslovno melem za sva osjetila. Galerija slika u nastavku ide tome u prilog. Mali savjet samo, ako se odlučite za zimski vikend na otoku, isto ponesite laptop tako da pogledate par sezone Prijatelja, popodne, nakon 16 sati, kada padne mrak i na otoku više nema "žive duše".
