Mirna Ratkova i Njena kćer Dobra našle su se 1442. godine pred sudom nakon što su se proširile glasine da su se poslužile čarolijama kako bi si priskrbile, današnjim rječnikom rečeno, nezakonitu materijalnu korist. Kako službena istraga nije pronašla da su glasine bile istinite prokazane su vještice stavljene na muke. Pod torturom i na mučilima Mirna je priznala sljedeće: -„Da čarolijama sam Dobrinog muža Jurka navela da mu ljubavnica u Vrlici postane odvratna, a plemića Dragana Draganića začarala sam kako bi on zavolio moju kćerkom Dorom tako jako da je ugrabi i oženi.“
Kako je Mirna začarala plemića Draganića? Uzela je moždinu od psa i mačke te ih umutila s jajima i ispržila na tavi, a onda u to, dok je još bilo vruće, puhala i govorila: -„Kako se ova moždina cvrči u tavi, neka se tako užeže srce Dragana u ljubavi Dobre, moje kćerke. Onda sam mu dala to jelo da ga pojede, a da bi im lju¬bav bila što jača još sam u pe¬tak stavila soli u tri sudića vode, kuhala je, miješala šibom i govorila: Kako se miješa ova voda tako neka se okrene srce Dragana na ljubav moje Dobre.“
Dobra je pak sa svoje strane odrezala Draganu pramen kose i domogla se komadića njegovog nokta. To mu je stavila pod jastuk, a prije spavanja mu je dala piti vode u kojoj se prala.
Osim toga Mirna je na mukama priznala da je prije Draganića začarala i jednog vojnika, nekog Čikinića, kojem je dala čarobni napitak da ga pije i glavu pijevca da je pojede kako bi mogao bolje i ljepše pjevati.
Šibenski sud zanemario je izvješće istražitelja koji nisu uspjeli otkriti da su glasine o Mirni i Dobri istinite, a uzeo je priznanje iznuđeno mukama kao vjerodostojno te im je odredio kazne: Mirni i Dobri ima se najprije staviti na glavu velika papinska kapa sa sli¬kama đavola. Dobra će oko bedema i po gradskim uli¬cama obučena u prnje i zamazana voditi magarca kojeg će naopačke jahati njena majka Mirna držeći mu se za rep. Putem će ih pratiti gradski stražari koji će svako malo uzvikivati: -„Evo čarovnica!“ Kada obiđu bedeme i ulice Mirni će užarenim željezom žigosati čelo i obraze, a onda će obje biti protjerane iz Šibenika i neće se smjeti vratiti punih pet godina.
Kazna nije izvršena jer su Mirna i Dora u noći prije egzekucije pobjegle iz gradske tamnice.
Ova priča prvi je puta objelodanjena prije 85 godine u Zborniku Jugoslavenske akademije iz kojeg doznajemo da kazne predviđene za vještice nisu u srednjovjekovnom Šibeniku bile ni najokrutnije ni najbizarnije. Recimo šibensko Veliko vijeće još je 1385. godine donijelo uredbu da se onaj tko udari oca ili mater kazni odsijecanjem ruke, a 1461. godine šibenski gradski knez odredio je da se dade otkinuti jezik onome tko se lažno zakune!
Svaka sličnost ove vijesti s nekim aktualnim šibenskim događanjima slučajna je i (ne)namjerna.
