Dr. sc. Tomislav Lukić, predsjednik Međunarodne akademije održivog razvoja koji priprema novu konferenciju u Slavonskom Brodu Waste to energy koja će se baviti i komuniciranje i informiranjem javnosti vezano za teme iz tog sektora reagirao je na naslov u Jutarnjem listu „ HDZ traži grad koji prihvaća spalionicu opasnog otpada, u RH najdalje stigao Bikarac” koji neutemeljno i neistinito projekt energane u Centru za gospodarenje otpadom Bikarac kod Šibenika, koja bi se radila za komunalni otpad dovodi u izravnu vezu s mogućom izgradnjom postrojenja za spaljivanje opasnog otpada. Dr.sc. Lukić to naziva okolišno-komunikacijski incident. Njegovu reakciju prenosimo u cijelosti: Nakon slučaja nezakonito odloženog otpada u Gospiću temeljno je narušeno povjerenje građana u hrvatski sustav gospodarenja otpadom. Uslijedila je prava poplava političkih izjava, stručnih tumačenja, medijskih članaka i međusobnih optužbi. U takvoj atmosferi svaka nova informacija o otpadu prima se s opravdanom sumnjom, a riječi poput „opasni otpad” i „spalionica” gotovo automatski izazivaju strah i otpor javnosti. Građani imaju pravo biti zabrinuti zbog svakog većeg postrojenja koje se planira u njihovu okruženju. Imaju pravo znati koje će se vrste otpada obrađivati, kojim postupkom, u kojim količinama i kakve će biti emisije. Imaju pravo zahtijevati javno dostupna mjerenja i neovisan nadzor rada postrojenja. Ali imaju i pravo dobiti točnu informaciju. Ako im se kaže da se pokraj njih priprema „spalionica opasnog otpada”, razumljivo je da će reagirati strahom i otporom. Jednom kada se projekt obilježi kao „spalionica otrovnog otpada”, naknadni demantiji teško mogu popraviti nastalu štetu. Pogrešna informacija širi se brže i pamti dulje od stručnog objašnjenja. Tako se projekt vrijedan stotine milijuna eura može srušiti prije nego što su završene studije, provedena procjena utjecaja na okoliš i javnosti predstavljeno konačno tehničko rješenje. Izrada dokumentacije ne znači da je donesena odluka o gradnji. Zadatak dokumentacije upravo je ispitati može li se na Bikarcu izgraditi tehnički, okolišno i ekonomski opravdana energana. Tek nakon izrade studija, definiranja ulaznih vrsta otpada i provedene javne rasprave može se donijeti odluka o projektu. Energana ne smije zamijeniti recikliranje Javnosti istodobno treba jasno reći da energana ne smije postati zamjena za odvojeno prikupljanje i recikliranje. U njoj se ne bi smjeli obrađivati materijali koji se mogu kvalitetno ponovno uporabiti ili reciklirati. Energetska oporaba namijenjena je ostatku otpada za koji više ne postoji ekološki i gospodarski opravdana mogućnost materijalne oporabe. U Bikarcu se komunalni otpad već mehanički i biološki obrađuje. Nakon izdvajanja korisnih materijala ostaje frakcija koja ima energetsku vrijednost. Bez odgovarajućih domaćih kapaciteta taj se ostatak mora odlagati, izvoziti ili predavati drugim postrojenjima koja ga mogu prihvatiti.U tehničkom smislu energana uključuje kontroliranu termičku obradu otpada. Međutim, ključne razlike nalaze se u vrsti ulaznog otpada, namjeni postrojenja, energetskoj učinkovitosti, tehnologiji pročišćavanja dimnih plinova i nadzoru emisija. Postrojenje namijenjeno opasnom otpadu mora biti projektirano za drukčiji sastav otpada i zahtijeva posebne tehnološke postupke. Zato se te dvije vrste postrojenja ne smiju poistovjećivati radi atraktivnijeg naslova. Ispravak nije napad na slobodu medija Uloga novinarstva jest kritički propitivati projekte, tražiti dokumente, otkrivati nepravilnosti i upozoravati javnost na moguće rizike. Nakon slučaja nezakonito odloženog otpada u Gospiću, nepovjerenje građana nije nastalo bez razloga. Upravo zato odgovornost medija mora biti još veća. Ne tražim od novinara da podržavaju projekt Bikarac niti bilo koju drugu energanu. Tražim samo da projekt nazivaju onim što u ovoj fazi jest: priprema dokumentacije za potencijalnu energanu namijenjenu energetskoj oporabi goriva dobivenog iz ostatnog, neopasnog komunalnog otpada. Neka se o projektu raspravlja otvoreno. Neka stručnjaci analiziraju tehnologiju, kapacitet, emisije, lokaciju i ekonomsku opravdanost. Neka građani postavljaju pitanja i zahtijevaju odgovore. Ako studije pokažu da projekt nije siguran ili opravdan, treba ga odbaciti. Ali nemojmo ga rušiti netočnim naslovom prije nego što je stvarna rasprava uopće počela. Zahtjev za ispravak nije napad na slobodu medija. Vjerodostojan medij trebao bi jasno objaviti: na Bikarcu se ne priprema spalionica opasnog otpada, nego dokumentacija za potencijalno postrojenje za energetsku oporabu goriva nastalog obradom ostatnog komunalnog otpada. Razlika između tih dviju tvrdnji nije stilska ni politička. Ona je stručna, tehnološka i činjenična. Jedan naslov može privući pozornost na jedan dan. Šteta koju izazove može ostati desetljećima.