Prva veća, a kako do sada stvari stoje, i jedina ruska investicija na šibenskom području je investicija Rusa Leonida Valentinovića u eksploataciju kamena na Krtolinu, prenosimo iz Slobodne Dalmacije.
Kvalitetan ukrasni kamen nadomak Šibenika namirisao je Valentinović i u njega uložio popriličan novac s namjerom da svoj kameni biznis u Dalmaciji proširi i na još nekoliko lokacija. Na žalost, lokalne vlasti nisu imale sluha za njegove poslovne ambicije, pa je, navodno, za svojeg zemljaka morao lobirati najmoćniji svjetski lider Vladimir Putin.
Prigodom svojeg boravka u Zagrebu 2007. godine Putin je, naime, izravno predsjedniku Mesiću izrazio negodovanje zbog toga što lokalna vlast u Šibeniku ignorira zahtjeve tvrtke Batolit u vlasništvu Leonida Valentinovića da na Kršini otpočne eksploataciju arhitektonskog kamena kalfita koji je u rangu bračkoga kamena.
Ta tvrtka je gradskim vlastima u vrijeme HDZ-a uputila čak 25 zahtjeva, a ni na jedan nije odgovoreno. Time je ilustrirao izravni otpor ruskim ulaganjima u Hrvatskoj.
– U protekle tri godine propali su svi naši pokušaji da riješimo taj problem, što nam je drugo preostalo nego zamoliti za intervenciju predsjednika Putina – kratko nam je tada to prokomentirao Zlatan Kovač, generalni direktor Baolita, koji je, poslije prošlogodišnje tragične pogibije čelnika tvrtke Vladimira Mrzljakova i Tomislava Špičeka, zajedno s Eugenijom Valentinović vodio Baolit.
Zanimljivo je da su lokalne vlasti u bezbroj razgovora obećavale da će dobiti dozvolu za eksploataciju na tom polju gdje su Rusi obavili istraživanja.
– Na žalost, nikada nismo dobili niti jedan pisani odgovor na naših 25 zahtjeva. Nejasno je da lokalni čelnici mirno promatraju kako godinama brodovi lomljeni kamen odvoze u Italiju, a “miniraju” naše pokušaje da vadimo i obrađujemo arhitektonski kamen od čega bi višestruku korist imalo lokalno stanovništvo.
Mi niti miniramo, niti prašimo, to jest minimalno ugrožavamo okoliš, pa je pogrešno naš kamenolom staviti u ravan s kamenolomima pored kojih je nemoguće živjeti – pojašnjava Kovač.
Danas, četiri godine kasnije, strpljivi Rusi, ipak, polako dolaze na svoje. Potvrdio nam je to i aktualni direktor Dario Nakić.
Kamen uz bok bračkome
– Ne mogu vam govoriti o detaljima, ali, za sada ide sve svojim tijekom i nadamo se, kad dobijemo koncesiju za Čvrljevo i Kršine da ćemo aktivirati naše planove za eksploataciju i obradu arhitektonskog kamena na tim lokacijama – kaže Nakić.
Trenutno tvrtka Batolit eksploatira arhitektonsko-gradevni kamen na lokaciji Krtolin. To je bijele do slabo-žuckaste i svijetlo-sivo-smećkaste boje rudistni vapnenac, masivno-homogene teksture i bioklastične strukture komercijalnog naziva “Perlato Adriatico”.
Lako se obraduje i polira do visokog sjaja. Da je to tako pokazuju brojni primjeri gdje je korišten taj kamen.
Uz ostalo, zahvaljujući ruskoj investiciji na Krtolinu, tim kamenom je obnavljan rimski amfiteatar u Burnumu, podignut spomenik na novom groblju Bibinje, rađen ili obnovljen veći broj sakralnih objekata poput Crkve Gospe van grada u Šibeniku, krstionice u katedrali sv. Jakova, portal palače Rossini…
Od ovog ruskog ulaganja danas živi tridesetak uposlenih i njihovih obitelji. Te tri lokacije Rusi namjeravaju vezati za pogone koje kane izgraditi u poduzetničkoj zoni Podi.
U tim radionicama za preradu kamena u koje namjeravaju uložiti najmanje 60 milijuna eura, zaposlit će se 120 ljudi.
Čeka se povoljnija poduzetnička klima
Rusi su imali znatno veće ambicije na šibenskom području. Navodno su na rogozničkom području pokupovali okolna brda s namjerom da grade turističke sadržaje. Nije isključeno da dio svojeg novca ulože i neki čelnici RUSAL-a, najmoćnije kompanije za proizvodnju aluminija u svijetu koji grade sv oj ljetnikovac kod Tisnoga. Navodno su kupili otok Timaru preko puta ovih dana često spominjane Oštrice kod Grebaštice s namjerom da ga iskoriste u turističke svrhe. Međuim, sva ta ulaganja čekaju neku povoljniju poduzetničku klimu u Hrvatskoj.
Ulaganja u brojkama
U posljednjih 15 godina, kažu statistički podaci, Rusi su u Hrvatsku uložili 136,5 milijuna eura, 1998. iznosila su 1,7 milijuna eura, 2002. i 2003. po 1,2 milijuna eura, da bi se 2004. udvostručila na 2,7 milijuna eura. Već godinu poslije izravna ruska ulaganja u našu zemlju iznosila su pet milijuna eura, 2009. godine 5,8 milijuna, a u prvom polugodištu 2010. godine 8,4 milijuna eura.
