Jedinstvena krapanjska regata u kojoj veslaju samo žene održana je danas poslijepodne, prvi put nakon korona-krize. Sudjelovala su četiri broda s ukupno 16 članica posade, uglavnom mladih djevojaka i žena s Krapnja i Brodarice u krapanjskoj nošnji kakvu su nosile njihove bake i prabake.
Najstarija sudionica, Mirjana Bačelić, ima 77 godina i svoju je ekipu dovela do drugog mjesta. Posebnost je u tome što su proteklih dvadesetak dana trenirale, što prije nije bilo slučaj, i to pod paskom trenera Miljenka Španje, pa su sve posade pokazale iznimnu izdržljivost, ali i sinkronizirane zaveslaje. Prva je do cilja došla posada u sastavu Nataša Gašperov, Paula Gović, Iva Gović i Nadica Milutin, no zapravo su sve žene koje su sudjelovale prave pobjednice.
Ideja da se obnovi ova regata rođena je na ovogodišnjoj murterskoj regati Latinsko idro. Entuzijasti su se okupili oko tog projekta, motivirali sudionice, potrudili se oko organizacije i sponzora te na kraju u svemu uspjeli. Večeras je na Krapnju, nakon završetka regate, održana prava narodna fešta uz dobru spizu, vino i glazbu šibenskog trubadura, kantautora Svetina Milutina Mačka i njegovog benda „Adagio”. U svakom slučaju, cijeli se Krapanj udružio kako bi ova obnovljena regata uspjela.
„Ja sam prezadovoljna jer smo uspjele na Krapanj vratiti ovu našu tradiciju. Ponosna sam na sve žene i djevojke koje su sudjelovale jer su stvarno dale sve od sebe. Nije bilo lako jer većina njih donedavno nije držala vesla u rukama, ali jako su se trudile, trenirale i uspjele”, rekla nam je 77-godišnja Mirjana Bačelić koja je još kao djevojčica veslala s mamom i bakom pa joj je to ostalo u krvi.
Pobjednička ekipa bila je presretna. Proteklih su dana naporno trenirale – ne samo veslajući na brodu nego i plivajući te ploveći na SUP-u kako bi stekle kondiciju. Sve se to isplatilo jer su postigle savršen zajednički ritam i sinkronizaciju u veslanju, kako su nam same kazale.
Ovo je nakon nekoliko godina stanke zapravo bila proba pred ozbiljan nastavak tradicije ženskog veslanja, a natjecateljice su same sebi obećale da će do sljedeće regate trenirati još više i češće.
Krapanjke su u prošlosti držale sva četiri kantuna kuće jer su im muževi bili daleko – na vađenju spužava ili na radu u inozemstvu – pa su do svojih polja na kopnu odlazile same na vesla. Iako su krapanjske žene za veslima danas tek slika iz prošlosti, kada se organizira ovakva regata, jasno se vidi da je njihovim nasljednicama to i dalje u krvi.
