U Župi Svetoga Križa u Docu svečano je po 512. puta proslavljen God križa, koji se vjernici prisjećaju čudesnog krvarenje Krista 1514 godine na raspelu koje je 1483. godine doplutalo morem do šibenskog Doca te je pohranjeno u dolačkoj crkvi kada su ga ribari izvukli iz mora. Svečano misno slavlje predvodio je šibenski biskup Tomislav. On je u svojoj homiliji naglasio kako ljudska narav često zaboravlja Božja dobročinstva u trenucima kušnje, baš kao što su Izraelci u pustinji, unatoč čudu prolaska kroz Crveno more, utonuli u beznađe i mrmljanje protiv Boga. Podsjetio je na događaj sa zmijama ljuticama i mjedenu zmiju koju je Mojsije, po Božjoj zapovijedi, podigao na stup kao znak ozdravljenja za sve koji u nju pogledaju s vjerom. Taj starozavjetni stup biskup je označio kao izravnu najavu Kristova križa, istaknuvši kako će u punini vremena mjedenu zmiju zamijeniti sam Božji Sin kako bi donio spasenje i snagu Kraljevstva Božjega. Promišljajući o povijesnom događaju Isusove smrti na Kalvariji, biskup je postavio ključno pitanje: kako je križ, koji je u Rimskom carstvu bio isključivo sprava za najokrutnije mučenje, postao znak najveće ljubavi. Odgovor je pronašao u slobodnom Božjem izboru da upravo kroz žrtvu pokaže dubinu svoje privrženosti čovjeku.
-Božja svemoć – naglasio je biskup Tomislav – paradoksalno, očituje se u slabosti križa. Bog je, pristao predati se u ljudske razbojničke ruke kako bi čovjeku pokazao da mu želi isključivo dobro i vječnu sreću, upozoravajući da se život ne može istinski osmisliti niti ostvariti ako se pojedinac okrene od izvora samoga Života.
- U drvo križa urezano je ime i lik svakoga čovjeka te u njemu svatko može pronaći utjehu, a spoznaja da smo voljeni i da je netko spreman trpjeti za nas najsnažniji je poticaj za vjerničku dušu. Isusov križ ne mjeri naše grijehe, nego ljubi našu krhkost.
Izvor i foto: Šibenska biskupija / Ivo Kronja
