Tri nova zakona koji se odnose na prostorno uređenje, gradnju i energetsku učinkovitost projekt je HDZ-ovog potpredsjednika Vlade i ministra Branka Bačića. Riječ je o zakonima koji su odmah izazvali snažne reakcije. Prvo struke, a zatim i oporbe. Unatoč kritikama, Bačić i HDZ-ova Vlada ne odustaju.
Zakone vlada predstavljaja kao veliki reformski paket koji bi trebao donijeti potpuno digitaliziran, učinkovit i održiv sustav prostornog planiranja i gradnje, s naglaskom na zaštitu prostora, priuštivo stanovanje i energetsku samodostatnost. No struka upozorava da se iza tih ciljeva kriju ozbiljni problemi. Evo što je sporno u svakom od tri zakona, piše Index
Zakon o prostornom uređenju - revolucija ili put u kaos?
Za Zakon o prostornom uređenju Ministarstvo tvrdi da je riječ o "revolucionarnom" zakonu koji donosi potpunu digitalizaciju postupaka, kraće rokove i veću transparentnost. Zakonom se produljuju rokovi za izradu klasičnih prostornih planova, dok se za tzv. planove nove generacije predviđaju kraći rokovi. Vlada ističe i uvođenje strateške komponente razvoja prostora te zaštitu poljoprivrednog zemljišta.
"Na zemljištu na kojem se primarno obavlja poljoprivredna proizvodnja nema gradnje nijedne druge građevine osim one koja služi toj djelatnosti", poručuje ministar Bačić. No struka upozorava na više spornih odredbi.
Najviše kritika izazvao je članak 208., koji omogućuje zaobilaženje lokalnih urbanističkih planova. Ako grad ili općina u roku od tri godine ne donese urbanistički plan uređenja, investitor može zatražiti građevinsku dozvolu izravno od Ministarstva.
Hrvatska komora arhitekata o Bačićevim zakonima
Arhitekti i urbanisti tvrde da je nerealno očekivati da sve lokalne jedinice u tom roku izrade složene urbanističke planove. Oporba upozorava da se time otvara prostor investitorima da grade mimo lokalnih planova i interesa zajednice.
Posebno je sporno i to što zakon predviđa ukidanje svih važećih prostornih planova, kao i onih koji su trenutačno u izradi. Struka upozorava da je gotovo nemoguće donijeti više od 3.500 novih planova u roku od pet godina, što bi moglo dovesti do pravnog vakuuma i potpune nesigurnosti.
Treća problematična odredba omogućuje gradnju sunčanih elektrana i projekata priuštivog stanovanja neposredno na temelju zakona, čak i ako su u suprotnosti s važećim prostornim planovima. Struka upozorava da se time otvara prostor za stihijsku i netransparentnu gradnju. Zbog svega toga arhitekti i urbanisti upozoravaju da zakon ne štiti prostor kao ustavnu vrijednost te da slabi dugoročnu kontrolu nad razvojem teritorija.
Zakon o gradnji - brža procedura ili slabiji nadzor?
Drugi zakon, Zakon o gradnji, Vlada predstavlja kao alat za ubrzavanje izdavanja građevinskih i uporabnih dozvola. Uvodi se potpuna digitalizacija kroz sustav eDozvola, pojednostavljuju se postupci za obiteljske kuće i manje zgrade te se, prema Vladi, smanjuju troškovi investitorima.
No upravo u skraćivanju rokova i pojednostavljivanju procedura struka vidi najveći problem. Upozorava se da se time slabi kontrola projekata i nadzor nad gradnjom. Sporne su i relativno blage kazne za bespravnu gradnju, kao i pitanje infrastrukture u novim naseljima. Ako lokalna jedinica ne izradi plan infrastrukture, dozvolu će, prema zakonu, svejedno izdati Ministarstvo.
Struka upozorava da bi to moglo dovesti do širenja stambenih naselja bez dovoljno cesta, vrtića, škola i komunalne infrastrukture, posebno u financijski slabijim općinama.
Zakon o energetskoj učinkovitosti - zelena tranzicija na teret najranjivijih?
Treći zakon odnosi se na energetsku učinkovitost u zgradarstvu. Vlada ga opravdava usklađivanjem s europskim direktivama i klimatskim ciljevima. Zakon uvodi i obvezu postavljanja solarnih sustava na javne i velike zgrade. Tako bi do kraja 2026. sve nove javne i nestambene zgrade veće od 250 četvornih metara morale imati solarne panele.
Vlada tvrdi da će se time smanjiti potrošnja energije i potaknuti razvoj tržišta energetskih usluga. No struka upozorava na ključne nejasnoće. Nije jasno tko će financirati energetsku obnovu postojećih zgrada niti kako će se zaštititi najsiromašniji građani od mogućeg rasta troškova tijekom obnove ili prelaska na skuplje energetske sustave.Upravo zbog tih otvorenih pitanja kritičari upozoravaju da bi trošak zelene tranzicije mogao pasti na građane koji si je najmanje mogu priuštiti.
Stručnjaci podijeljeni oko zakona
Za Bačića ovi zakoni, kako je rekao, "dižu zaštitu prostora za četiri do pet skalina (stepenica, op.a.)". No, drugi to ne vide tako. Enes Ćerimagić, pravnik Zelene akcije, uvjeren je kako je ovo najopasniji zakon koji predlaže HDZ. Upitali smo ga zašto je ministar Bačić toliko uporan u tome da iznese ovaj zakon u ovom obliku.
"Znamo da stručni argumenti i potrebe nisu razlog donošenja zakona jer je struka na neki način prevarena s obzirom na to da je nacrt zakona radnoj skupini, u koju su nominalno uključeni stručnjaci, predstavljen kad je već bio gotov", ističe Ćerimagić za Index dodajući da o pravnoj motivaciji možemo samo nagađati.
No ističe dvije mogućnosti. Prva je bjesomučno traženje novog zamaha ekonomiji kroz razmahivanje građevinskog sektora rasprodajom prostora, a sve radi očekivanog smanjenja priljeva europskih sredstava.
Koja je Bačićeva motivacija?
"Drugo je centralizacija moći u rukama Branka Bačića s ciljem orkestriranja toga tko, gdje i za koje novce gradi, a što se od tih aktera može vratiti kao zahvalnost stranci na vlasti. Naravno, jedno ne isključuje drugo i izgledno je da su obje motivacije u pozadini", ističe Ćerimagić.
Za poznatu splitsku arhitekticu Marianu Bucat ovi zakoni su daleko od savršenih, no kako ističe, nisu onako loši kako ih oporba prikazuje i kako mediji prenose. Kako ističe, u "Prostornom uređenju" je posebno raduju restrikcije po pitanju etažiranja u turističkim zonama.
"Do sada je to područje bilo carstvo lovopera. S ovim restrikcijama bi se lovoper trebalo ograničiti i smanjiti. Ograničenje proširenja građevinskog područja naselja uz more samo u slučaju potpune komunalne opremljenosti – odlično. Dalmatinske jedinice lokalne samouprave, JLS-ovi, su dovoljno siromašni da nikad neće opremiti ta područja tako da se ne treba strašiti širenja građevine uz more", ističe Bucat.
S druge strane, kako kaže, zamjerka koja dolazi iz županijskih zavoda za prostorno planiranje da se u Strategiji prostornog razvoja RH ne može linijska infrastruktura planirati na pojedinim česticama čini joj se osnovana. Za nju ovakav zakonodavni okvir je zadnja šansa da iduća malobrojna generacija Dalmatinaca ne budu beskućnici.
Ako gradovi i općine ne mogu izraditi plan infrastrukture, što mogu?
Upitali smo Bucat može li, po njoj, odredba po kojoj će Ministarstvo izdati dozvolu ako jedinica lokalne samouprave (JLS) ne izradi plan infrastrukture dovesti do širenja stambenih naselja bez dovoljno cesta, vrtića, škola i komunalne infrastrukture, posebno u financijski slabijim općinama?
"Ako JLS nije u stanju izraditi plan infrastrukture, što jest u stanju? S ovime Ministarstvo sebi nabacuje prekomjeran i totalno bespotreban posao. Ne vjerujem da se to njima radi, već će prije biti, kao i u slučaju UPU-a, da se ovim JLS-ove pokušava prisiliti da se uhvate u koštac s onim što su i do sada trebali raditi, a nisu", ističe Bucat. Za pravnika Ćerimagića najgora posljedica ako zakon u ovom obliku prođe je činjenica da je devastacija prostora neminovna.
"Mi smo u Zelenoj akciji upozorili i na mogućnost pojačanja društvenih podjela. Naime, u području gdje u Hrvatskoj dolazi do najčešćih sukoba rada i kapitala, otpora lokalnih zajednica pred devastacijama okoliša pod nasrtajima interesa kapitala i stanovanja kao jednog od najnepremostivijih problema ljudi koji žive od rada, ovaj zakon objedinjuje te sukobe i jasno se svrstava na stranu kapitala", ističe Ćerimagić.
Kako je rekao, vladajući o infrastrukturi govore samo kao o cijevima i asfaltu, sasvim ignorirajući socijalnu i društvenu infrastrukturu, a zahvate poput golf igrališta proglašavaju javnim interesom.
"Konkretno, gradit će se gdje se može izvući ekstra profit, bez obzira na potrebe, želje i interese onih za koje se navodno gradi", zaključuje Ćerimagić.
