Dok protivnici gradnje energane u Šibeniku medije koji taj projekt podržavaju nazivaju lokalnim plaćenicima, od lokalne politike ipak nezavisni Večernji list donosi tekst pod naslovom: Otpad koji može grijati gradove:Šibenik i Sisak na čelu energetske revolucije.
U Hrvatskoj se godišnje proizvede 1,8 milijuna tona otpada, a nedostatak modernih postrojenja za njegovu obradu stvara problem. Novi projekti nude rješenje koje istovremeno proizvodi energiju i smanjuje količinu smeća
Hrvatska još uvijek bez ijedne spalionice otpada, dok Europa godišnje pretvara 100 milijuna tona smeća u energiju. U Europi danas postoji više od 500 spalionica ili postrojenja za termičku oporabu otpada. U njima se godišnje zbrine i pretvori u energiju oko 100 milijuna tona otpada, a toplina dobivena tim procesom grije milijune kućanstava. Beč, Kopenhagen, Hamburg i Celje samo su neki od gradova koji već desetljećima koriste ovu tehnologiju. Hrvatska, međutim, još nema nijedno takvo postrojenje, piše Večernji list.
No, nešto se ipak kreće. U tijeku su pripreme za izgradnju dviju prvih spalionica otpada - u Šibeniku i Sisku, no i kada budu gotove, njihovi će kapaciteti zadovoljiti tek manji dio nacionalnih potreba. Riječ je o postrojenjima koja bi godišnje mogla preraditi oko 140 tisuća tona otpada svako, što bi omogućilo proizvodnju između 20 i 25 megavata električne energije, dovoljno za stabilnu opskrbu većeg dijela Dalmacije i Središnje Hrvatske.
„Takva postrojenja omogućuju da se energija, koja se danas doslovno zatrpava na odlagalištima, iskoristi. Mi u znanstvenim krugovima više ne koristimo naziv spalionica jer nije riječ o pukom spljivanju nego o termičkoj oporabi otpada, procesu u kojem otpad mijenja agregatno stanje i pri tome se oslobađa energija”, objašnjava Tomislav Lukić, predsjednik Međunarodne akademije održivog razvoja.
Takva postrojenja omogućuju da i pretvara u plin ili ulje, te procesi dobivanja vodika iz otpada. Takve inovativne metode smanjuju emisije i dodatno iskorištavaju energiju, a Europska unija potiče primjenu standardiziranih goriva poput SRE-a (solid recovered fuel) i RDE-a (refuse-derived fuel), koji omogućuju kontroliranu kalorijsku vrijednost i minimalno zagađenje.
Primjeri iz Švedske i Njemačke pokazuju da pravilno vođena postrojenja mogu pokriti čak 30 do 35 posto potreba grada za energijom i znatno smanjiti količinu otpada na odlagalištima.
U Šibeniku je dokumentacija već u poodmakloj fazi, a u Sisku je potpisivanje ugovora o izgradnji predviđeno do kraja iduće godine. Sisak će imati poluindustrijsko postrojenje za obradu SRE-a (solid recovered fuel) čvrstog oporavljenog goriva visoke kalorijske vrijednosti, dok će šibenska spalionica zbrinjavati komunalni otpad (RDE), Oba su projekta važna jer bi Hrvatska, prema procjenama, trebala imati kapaciteta kako bi se učinkovito nosila s količinama otpada koje godišnje proizvede njih čak 1,8 milijuna. Oko 30 posto ulaganja u novim postrojenjima odnosi se na sustave pročišćavanja zraka i dimnih plinova, koji su daleko ispod kritičnih granica dopuštenih emisija. U Hamburgu je prvo postrojenje izgrađeno još prije sto godina, a Beč ima jedno u samom centru grada. Dakle, moguće je imati čistu tehnologiju koja ne ugrožava okoliš.
Cijena spaljivanja otpada nije mala oko tisuću eura po toni. Za planiranih 40 tisuća tona to znači investiciju od 140 milijuna eura po postrojenju. No Lukić upozorava da se taj novac dugoročno vraća: -Umjesto da plaćamo drugima da spaljuju naš otpad i od njega proizvode energiju, kao što sada radimo, mogli bismo sami proizvoditi struju i toplinu. To je ulaganje u energetsku sigurnost, ne trošak.
Europska unija pritom podiže ljestvicu od 2028. godine sva ambalaža morat će sadržavati 10 do 25 posto reciklata, što će dodatno opteretiti sustav zbrinjavanja otpada za što Hrvatska još nije spremna.U konačnici pitanje spalionica nije samo tehničko nego i civilizacijsko. Cijela Europa već desetljećima otpad pretvara u energiju i toplinu. Ključno je da se građani educiraju o prednostima Waste2Energy tehnologija i shvate razliku između modernih postrojenja i starih spalionica. Samo uz informirano stanovništvo i pravilno planiranje možemo stvoriti održiv sustav zbrinjavanja otpada, smanjiti ovisnost o odlagalištima i istovremeno osigurati čistu i stabilnu energiju za budućnost Hrvatske.Švedska uvozi otpad jer ga sama nema dovoljno za svoje elektrane. Mi svoj otpad izvozimo njima i plaćamo da ga oni spale umjesto nas. Vrijeme je da i Hrvatska uđe u 21. stoljeće po pitanju otpada – podsjeća Lukić.
