Emotivnu priču o bivšoj robnoj kući „Šibenka” u Šibeniku i njezinim vrijednim trgovkinjama ispričao je danas Muzej Grada Šibenika kroz prezentaciju ženske torbice suvenira s logom te robne kuće pod nazivom ”Šibenka – u ruci i u srcu”. Taj je projekt osmislila kustosica Muzeja Marijana Klisović sa željom, kako je danas kazala, da u povodu 100. godišnjice njegovog osnivanja naprave nešto što će biti prijemčivo za građane. Toni Brajković, ravnatelj šibenskog muzeja istaknuo je upravo tu emotivnu notu projekta i vezanosti Šibenčana za „Šibenku” jer je puno obitelji iz kojih je u njoj neto radio, a u to doba svi su u njoj kupovali.
Promocija je upotpunjena pričama nekoliko bivših trgovkinja robne kuće „Šibenka” koji su se prisjetili dana kada su u njoj radile, neke i od samog početka, a sve se svodi pod to da im je to zaista bila kuća odnosno dom jer su u njoj provodili puno vremena, pa su im muževi, kako je danas kazala gospođa Zora Močić, najstarija među živućim trgovkinjama, znali reći da je najbolje da tamo prenesu i krevet.
Sve su govorile o tomu kako su puno, ali s guštom radile jer im to nije bo samo posao nego i poziv. „Kupci su uglavnom bili naši Šibenčani koje smo više manje poznavali pa bi se najprije s njima ispričali, a onda krenuli na kupnju”, kazale su, neke i kroz suze.
O robnoj kući Šibenka govorio je i njezin tadašnji direktor „Maksim Brkić”.
„Bilo je dvojbi oko njene lokacije. Puno se o tome raspravljalo. Jedna od ideja bila je da se gradi na Vanjskom na mjestu gdje je do prije dvije tri godine bila benzinska crpka. Planiralo se rušenje kompleksa starih kuća, ali se od toga odustalo jer je bilo previše skupo. Konačno je odlučeno da se robna kuća s tri stambena bloka i podzemnim parkiralištem gradi na lokaciji poduzeća Drvoprerađivač i mehaničarske radionice Izgradnje. Kada sam 1977. godine došao za direktora RK u izgradnji sve je to već bilo riješeno i pripremljeno pa je 3. studenog 1977. godine postavljen kamen temeljac”, kazao je Maksim Brkić Pancirov podsjetivši da je tu zgradu projektirao bračni par Ante i Vlasta Vulin.
„Bio je to odličan projekt. Jedna vrlo zdrava šibenska ambicija. Cilj je bio osposobiti šibensku trgovinu i stvoriti sustav koji će moći zadovoljiti potrebe i biti nositelj razvoja. Primarni razvojni cilj u tim trenucima bila je izgradnja suvremene robne kuće. Takav projekt Kornat, Tkanina i OTP, onakvi kakvi su bili, nisu mogli nositi ni financijski ni kadrovski, a strateški cilj bilo je povezivanje šibenske trgovine sa šibenskim industrijskim poduzećima, prije svega TLM-om i TEF-om. Tadašnji šibenski gospodarski stratezi jako su dobro uočili kako upravo u suradnji s TEF-om i TLM-om nastaju jake tvrtke. P Zajednička komercijala, transport i knjigovodstvo stvoreni su 1975. godine. Tada su Tekstil, Kornat i OTP postali tri osnovne organizacije Šibenkine maloprodaje.Robna kuća je bila veliki iskorak u ponudi, pristupu potrošačima i kulturi trgovine. U njoj su radili trgovci koji su već imali iskustva, ali smo ih tijekom gradnje slali na edukaciju u druge robne kuće, u splitsku Primu i zagrebačku Namu. Išli su u Ljubljanu vidjeti kako radi Emona, u Beograd gdje je vodeća bila Beograđanka i banjalučku Bosku. Pravi kulturološki šok doživjeli su kada smo ih poslali u Beč da vide tamošnji golemi šoping centar City Sud. Puno su učili i naučili prije nego što je RK Šibenka otvorena. Da je to bilo itekako dobro vidjelo se kada smo otvorili robnu kuću. Svi su se odlično snašli, a zgledali su i ponašali su se svjetski. Bio je to veliki iskorak u načinu prodaje.”, prisjetio je Brkić Pancirov.
Dodao je i kako je robna kuća napunjena za samo 12 dana što je bio rekord i da se radilo dan i noć. Radili su čak i zatvorenici iz šibenskog zatvora, ali su trgovkinje u svemu prednjačile pa i u brzini istovara robe i punjenju polica.
„Sjećam sea smo najprije prodali skupu, luksuznu robu. Šoldi je bilo kao u priči, a utržak smo svake večeri nosili u pratnji policije”, kazao je Maksim Brkić Pancirov priznavši da mu i danas kada dođe na košarkašku utakmicu srce zalupa kada čuje „Ši – Ši – Šibenka”.
Bilo je riječi i o požaru u kojem je 1998. ta robna kuća izgorjela što su svi teško doživjeli.
