Branitelji Hrvatske iz Domovinskog rata organiziraju prosvjedni skup protiv financiranja FALIŠ-a i svih ostalih protuhrvatskih događanja javnim novcem građana Hrvatske. Prosvjedni skup bit će održan u Šibeniku na Poljani u nedjelju u 17 sati. Tim povodom branitelji su objavili proglas koji će biti pročitan na njihovom mirnom prosvjedu:
Poštovani branitelji, sugrađani i svi okupljeni,
dobro došli u Krešimirov grad, naš lijepi Šibenik! Šibenik koji daje novac onima koji ne vole niti Šibenik, niti Hrvatsku, niti nas Hrvate.
Mi znamo zašto smo svi ovdje, pokraj Uprave našega Grada. Mi smo ovdje jer volimo naš Šibenik i našu Hrvatsku. Mi smo ovdje jer i našem gradu i našoj domovini želimo sve najbolje. Mi smo ovdje jer se ponovno - kao u Domovinskom ratu - moramo boriti za naš kamen, za naše zidine, za našu povijest, za našu budućnost, za našu bit i smisao postojanja. Mi smo ovdje jer se opet moramo boriti za naš dom. Ovaj put ne oružjem, nego riječju. Ovaj put protestom.
Mi kažemo: Dosta nam je! Mi znamo da je šutljiva većinska Hrvatska s nama. I toj je većini dosta istoga onoga čega je dosta i nama. Pod krinkom kulture i demokracije, kvaziljevičarske skupine i udruge, potpomognute novcem naše države i našega grada, godinama promiču svoje istine.
Njihove istine nisu istine hrvatskoga naroda. Njihove “istine” su iste one istine kojima su gađali ovaj grad i sve druge gradove i mjesta Lijepe naše. Njihove “istine” o kojima oni ne govore, smještene su u godine odmah nakon prestanka Drugog svjetskog rata, kad su pobijene tisuće nevinih u jugokomunističkom progonu. Smještene su u sve godine postojanja one bivše države, koja je maltretirala obične, hrvatski usmjerene ljude. One su smještene u okupaciju Hrvatske od 1991. do veličanstvene akcije Oluja, u svakog mučki ubijenog Hrvata u tim godinama, u svaku zapaljenu kuću, u svaki uništeni dom. Njihove istine su smještene u njihove petokrake zvijezde pod kojima su ubijali Hrvatsku u Domovinskom ratu.
Zašto FALIŠ nikad, ali baš nikad, svih ovih godina ne govori o tome?
Nas oni zovu veteranima, ne braniteljima. Mi smo branitelji. Pitajte svakoga našeg čovjeka, od Šibenika i njegovog zaleđa, od Zadra do Ravnih kotara i Velebita, od Splita do Dubrovnika, od Vukovara i slavonskih ravnica, od Karlovca do Petrinje - tko smo. Oni će vam znati reći!
Za “fališevce” i sve slične njima mi smo samo veterani, jer su s druge strane drugi “veterani”. Oni koji su uglavnom nekažnjeno poubijali 9816 civila, 402 djece, trpali naše ljude u logore i htjeli nas satrti. I koji danas ne žele reći gdje su tijela 1744 nestalih.
Njihovi današnji simpatizeri tvrde da je rat bio građanski. Njih nikad nećete čuti kako kažu: Domovinski rat. Jer to nije bila njihova domovina, niti su je htjeli. Oni će uvijek govoriti o podijeljenoj krivnji. Oni su od tuge plakali kad smo mi dizali našu zastavu i spuštali njihovu, oni su od tuge plakali kad smo pobijedili u ratu, bili izvan sebe od bijesa kad je oslobođen general Gotovina. Oni ne vole Hrvatsku, ma kako tvrdili suprotno, da bi naivnima zamazali oči.
Oni danas nama govore o demokraciji. Kažu da smo mi protiv nje. Kakvog li paradoksa! Mi koji smo se za demokraciju borili, danas bi se trebali opravdavati. Nećemo se opravdavati. Nemamo se zašto ispričavati. Hrvatski ljudi znaju tko smo i što smo. Hrvatski ljudi znaju da smo mi - oni.
Zna to i druga strana. Ali iskorištava to što im svi mi dopuštamo. Pa im dajemo novac. Zamislite, iz naših džepova novac im daju hrvatska država i ovaj grad, pa grad Benkovac… Glavni mediji, u rukama potomaka mrzitelja Hrvatske, navijaju za njih. Misle da nam mogu ispirati mozak. Ne mogu. Neće.
Mi, obični Hrvati, nemamo medije, nemamo novac za njih, nemamo medijski istaknute protuhrvatske sociologe, povjesničare, “analitičare”.
Ali imamo nešto što oni nemaju i nikad neće imati: srce za Hrvatsku. Hrvatska smo mi.
Sve za našu voljenu Hrvatsku!
