Dvadesetdvogodišnji Šibenčanin Karlo Vrančić, o kojemu su mediji pisali nakon što je postao prvi student Sveučilišta u Zagrebu s osvojene tri Rektorske nagrade u jednoj akademskoj godini, upravo je priveo kraju svoj prvi radni tjedan u CERN-u, piše Jutarnji list. U najvećem svjetskom znanstvenom laboratoriju donedavni FER-ovac razvija sustav strojnog učenja koji prepoznaje predatorske korisnike u najvećem svjetskom repozitoriju otvorenog koda za znanstvene radove.
- Veseli me što mi je kao studentu povjereno da samostalno razvijem rješenje koje će koristiti institucija poput CERN-a. Ipak, stvari na kojima ljudi ovdje rade su još impresivnije. Stvarno se može reći da oblikuju budućnost. S druge strane, radni uvjeti su bliži prošlosti, pa tako trenutno radimo na +35 bez klime, što me podsjeća na srednjoškolski period kada sam ljeti prao brodove. Tada sam to doživljavao pozitivno: sunce, more i fizički rad. Sada imam samo dodatnu motivaciju u vidu ispunjavanja znanstvene znatiželje, objašnjava.
Nakon završetka prijediplomskog studija računarstva na FER-u, nastavio je studij na EPFL-u u Švicarskoj, jednom od najboljih europskih sveučilišta u njegovoj struci. Uslijedio je njegov novi veliki uspjeh – primljen je na magisterije na Harvardu i MIT-u (Massachusetts Institute of Technology). Upis na ovakve fakultete su najčešće višegodišnji „projekti“ čitavih obitelji i eksternih agencija, a Karlo je u par tjedana iz studentske sobe radeći još pet stvari paralelno došao od ideje za prijavu do toga da je primljen na MIT i Harvard sa stipendijama.
- Po završetku rada u CERN-u dolazim doma spakirati stvari i odmah letim za Boston jer akademska godina počinje već krajem kolovoza. Ne mogu reći da sam uzbuđen zbog nadolazećih promjena, navikao sam se na intenzivan životni ritam, ali me veseli vidjeti kako ću se prilagoditi novom okruženju i što ću moći napraviti, kaže, otkrivajući da se u odluci između dva 'giganta' odlučio za - Harvard.
Kako je donio odluku? Odbacio je inženjerski pristup i slušao dijete u sebi.
- Čim je došlo pismo s Harvarda, znao sam da je to to. Možda su pop-kultura i propaganda nadvladale inovacije, ali mislim da su obje institucije „dovoljno dobre“ da mogu slušati instinkt bez prevelikog straha od krive odluke. Racionalne izlike kojima opravdavam izbor je to što je puna stipendija na Harvardu bolja od stipendije na MIT-u, a i sam mi se program više sviđa, objašnjava.
Tu je i bonus: budući da su ta dva fakulteta jedan pokraj drugog, izborne predmete može slušati na oba.
Neposredno prije dolaska u Švicarsku boravio je u San Franciscu na konferenciji Y Combinatora. Organizatori su platili dolazak najboljim svjetskim studentima u tehničkom području i doveli govornike poput Elona Muska, Sama Altmana i Satye Nadelle.
- Mene je fascinirao San Francisco u kojem se stvarno sve vrti oko tehnologije. Najbolji je primjer da prosječan taksist zna više o startup ekosustavu od većine nas u Europi, ali nije ni čudo kada po gradu voze robotaksiji pa zna koja mu je sudbina.
Svakom u struci preporučam odlazak u to „središte zbivanja“ jer stvari koje se tamo događaju oblikuju naše živote. Ipak, za sada se ne zamišljam dugoročno u takvoj okolini. Ljudi tamo žive da bi radili, a ne suprotno, primjećuje mladić, u čijem je znanstvenom fokusu umjetna inteligencija koja će, smatra, oblikovati aktualnu generaciju možda i više nego internet prethodnu.
- Vjerujem da smo tek na početku tog procesa. Način na koji čovjek interaktira s računalom (HCI) će se sigurno promijeniti, ali ne smatram da to podrazumijeva uklanjanje čovjeka iz jednadžbe. Dapače, rekao bih da će se pojaviti novi posrednički, agentski, međusloj te da će inovacije koje djeluju na njemu biti ključne u sljedećih nekoliko godina. Kao praktična posljedica ove revolucije dolazi promjena u evaluaciji vještina na tržištu: 90 posto mojih vještina vrijedit će nula dolara, ali onih 10 posto će vrijediti 100x više. Eventualno, materinji jezik postaje jedini programski jezik kojeg pojedinac treba vrhunski poznavati, a presudna postaje vizija, kreativnost i vještina rada u timu. Ono za što je timu od 20 inženjera trebalo šest mjeseci, sutra će dvojica odraditi za dva tjedna, ali taj povećan višestruki radni kapacitet povlači i potražnju za višestrukom količinom ideja, arhitekture, infrastrukture, itd. Mislim da je ovo sjajna prilika za pojedince da eksperimentiraju, jer neuspjeh nikada nije bio jeftiniji, primjećuje Karlo Vrančić.
Upitan za uzore, uzvraća doskočicom: - Kad ti znanost postane kao sport pa imaš najdraže igrače, znaš da si zaglibio preduboko.
Ipak, sviđa mu se što radi Andrej Karpathy – pogotovo iz perspektive promocije znanosti. - On se našao u pravo vrijeme na pravom mjestu; bio pod palicom Fei Fei Li, napravio sjajne stvari za OpenAI i Teslu, ali je svejedno najpoznatiji po približavanju umjetne inteligencije malom čovjeku. Meni osobno baš to zadnje donosi najveću satisfakciju, pa vidim neke paralele. Ipak, daleko sam ja još od njega – kaže nam Karlo.
Prisjetivši se njegovog nedavnog predavanja kojem je prisustvovao, mladi Šibenčanin nam objašnjava kako današnje velike jezične modele možemo usporediti s operacijskim sustavima šezdesetih: vremenom bez desktopa, ikonica i vizualnog sučelja u kojem je vladao tek crni terminal – baš kao što je to sada kod LLM-ova poput ChatGPT-ja.
- Polako to evoluira u smjeru da se LLM „injektira“ unutar nekog aplikacijskog sustava (npr. Cursor), ali jednog dana vidim obrnutu situaciju – centralni LLM kao jezgru sustava u koji se injektiraju druge aplikacije, baš kao što to rade Windows ili MacOS. Dakle, sljedeća velika stvar će biti napraviti nekakvo sučelje koje će omogućiti da „uklonimo“ terminal i popravimo korisničko iskustvo. Također mislim da bi glas mogao postati centralni medij umjesto teksta, ipak je to najučinkovitiji ljudski alat za komunikaciju – objašnjava Karlo koji bi, naravno, htio doprinijeti napretku ove tehnologije.
Ipak, još nije siguran hoće li se nakon studija naći u industriji ili ostati u akademskom svijetu jer kako kaže, više ga veseli sam put nego konačna destinacija.
- Lagao bih kada bi rekao da me ne privlači industrija jer mi se nude brojne odlične prilike. Međutim, svjestan sam da će s akademskim napretkom te prilike samo rasti tako da želim biti strpljiv. Jednom kada prijeđeš iz akademije u industriju, teško se vratiti natrag. Nemam neki čvrsto definiran cilj, već iz svake situacije pokušavam izvući maksimum i dobro se zabaviti.
