Za mnoge nepoznatom zagrebačkom j.d.o.o - Resmax services, nakon što je donesen novi Zakon o pomorskom dobru "zapele su za oko" mnoge gradske plaže duž Jadrana pa se na natječaje za dodjelu dozvola za iznajmljivanje suncobrana i ležaljki koje objavljuju jedinice lokalne samouprave javljaju s astronomskom visokim ponudama čime bi mogli "pomesti" domaće obrtnike koji već godinama dobivaju te dozvole, do sada koncesijska odobrenja i od tih prihoda žive njihove obitelji. Dogodilo se to i na natječaju za tri mikrolokacije za iznajmljivanje suncobrana i ležaljki na gradskoj plaži Rezalište u Šibeniku. Ponudili su dva i pol puta višu cijenu od početne i znatno više od obrtnika koji su do sada to radili na toj plaži, a i oni su, kako su nam kazali, "dobro isprsili". Budući da u uvjetima natječaja visina ponude nosi 60 posto bodova u strahu su da će taj posao o kojem im ovisi egzistencija izgubiti. Taj se j.d.o.o. natjecao i za iznajmljivanje plažnih rekvizita u mnogim drugim gradovima U Istri su dobro prošli, ali primjerice na dubrovačkom području, Malom Lošinju, Biogradu, Makarskoj ili pak u Općini Primošten nisu uspjeli jer su lokalne samouprave prilagođenim uvjetima natječaja omogućile prednost lokalnim obrtnicima. Zabrinuti za svoju sudbini javili su na se Mario Zorčić koji već 27 godina iznajmljuje suncobrane i ležaljke na Rezalištu, puno ranije nego je tu uređena gradska plaža, te obitelj Slamić i Marko Dragojević koji su na plaži Rezalište prisutni oko 10 godina i do sada nikakvih problema nije bilo. Ako ne dobiju dozvole ove godine sve što su radili pada u vodu...
"Nismo očekivali ovakvu situaciju. Ne znamo odakle se pojavila ta tvrtka iz Zagreba registrirana u privatnoj kući u Ježdovcu pokraj Zagreba koja ima samo dvoje zaposlenih i 20 000 eura na računu, a nudi enormno visoke cijene za dozvolu za iznajmljivanje ležaljki i suncobrana što je ekonomski neodrživo. Ako to prođe kolika će onda biti cijena najma dviju ležaljki i suncobrana, vjerojatno 150 eura dnevno. Razmišlja li netko o tome kao će se to odraziti na naš turizam. Za svaki natječaj dostavljaju bjanko zadužnicu na 10 000 eura što znači da, ako se se javili na 100 lokacija jamče s milijun eura, a kada im pogledate bonitet to je potpuno neuvjerljivo. Uvjeti natječaja koje je Grad Šibenik propisao ne idu nam na ruku jer 60 posto bodova nosi ponuđena cijena, znači ni su tu u prednosti, onda 20 posto nosi duljina obavljanja djelatnosti u ovoj godini te po 10 posto certifikat za opremu koji svi dobiju te dokaz da ste prije bilo što radili na pomorskom dobru. Mislimo da bi Grad Šibenik, kao što su to napravili u nekim drugim gradovima to trebao spriječiti, poništiti natječaj i objaviti novi s drukčijim uvjetima po kojima bismo ima imali ili prednost li barem iste šanse. Trebali bi voditi računa o nama, domaćim obrtnicima koji od toga godinama žive. Mi smo uložili novac u opremu koju iznajmljujemo, vodimo računa o plaži. Na njoj u sezoni bude dnevno i po 3 000 kupača, a vlada red", kazali su nam.
Upravo to što očekuju od Grada Šibenika napravila je Općina Primošten što nam je potvrdio njezin načelnik Stipe Petrina.
"Mi smo raspisali natječaj sa sličnim uvjetima, u kojima je visina ponude nosila najviše bodova. Javila se i ta zagrebačka tvrtka, potom Mađari te naši obrtnici koji pokraj njih nisu imali šanse. Budući da nam nije to u interes poništili smo natječaj i raspisali novi kojem visina ponude nosi samo 30 bodova, a uvjetovali smo i da svaki ponuđač može dobit dozvolu samo za jednu mikrolokaciju. Nama nije prvenstveno bitno da dobijemo što više novca od tih dozvola nego da damo priliku domaćim ljudima da imaju koristi od djelatnosti na pomorskom dobru, a domaći ljudi su ti koji će ga i najbolje štiti. Novi Zakon o pomorskom dobru donijeli su uz obrazloženje da bi treba osigurati veću zaštiti pomorsko dobra, a u praksi se to ne događa, ima suprotan efekt", objasnio nam je Petrina.
Uputili smo upit Gradu Šibeniku i dobili odgovor da ne mogu davati nikakve informacije jer je postupak u tijeku. Naime, posebno povjerenstvo na čelu kojeg je Tihomir Paškov otvorilo je i pregledao pristigle ponude, a odluku o dodjeli dozvola donosi Gradsko vijeće.
Zanimalo nas je i tko stoji iza tvrtke Resmax services koja je osnovana kao j.d.o.o što se može za manje od 2 eura, a prikazuje se tako snažnom da šakom i kapom ostavlja bjanko zadužnice na 10 000 eura koje zapravo i nisu neko jamstvo u slučaju da se tvrtka zatvori ili ide u stečaj. Sjedište joj je u obiteljskoj kući u naselju Ježdovec kraj Zagreba, a vlasnik je stanoviti Lovre Grgić. Registrirana je za brojne djelatnosti. Lani je imala prihod od oko 300 000 eura i dobit od 20 000 eura, a s obzirom na interes za brojne plaže morali bi samo u ležaljke i suncobrane uložiti više od milijun eura. Na interentu nema gotovo ništa o njima osim informacije bonitetu. Dobili smo broj mobitela vlasnika Grgića, ali nam se javio njegov kolega koji nam je kazao da je gospodin Grgić u inozemstvu.
Na potezu su sada vijećnici Grada Šibenika koji će pokazati je li im stalo do domicilnih obrtnika ili pak samo do što više novca od dozvola za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru ma što ili tko iza toga stajalo. Ove godine su aktualne ležaljke i suncobrani, sutra možda nešto drugo. Od djelatnost na pomorskom dobru na području Šibenika živi više od 100 obitelji!
