Šibenčani su poznati po tome da više „od tice cijene prasicu” i čim malo zahladi navale na suhomesnate proizvode – rebarca, buncek, pancetu, a najteže im je valja kada zatopli i dođe proljeće pa tim namirnicama prolazi sezona. Svjedoče o tome i u malom dućanu obrta „Kolarište Petrović” na šibenskoj pijaci koji je meka za ljubitelje takvih proizvoda iako su im temeljni prodajni program – piletina i jaja koje dobivaju sa svoje farme „ Kolarište” u Pakovom Selu i mini klaonice, a njihov vlasnik, Ante Petrović odavno je ponio titulu „kralja jaja” u šibenskom kraju.
Taj dućan vodi njegova supruga Nataša uz dvije prodavačice Juliju Lambaša i Marijetu Stojić. Sve tri su uvijek vesele, nasmiješene i uslužne, a svojim kupcima osim osmijeha podare i kratki razgovor o koječemu, posebno onim starijima starijima žive sami pa su željni takvih kontakata.
„Kad krene zima mi stvarno imamo odličnu posjećenost zbog atraktivnih, domaćih suhomesnatih proizvoda koje prodajemo od rebaraca, oglavine, kobasica, pancete pršuta, ali naš su glavni artikl piletina koju dobivamo iz naše mini klaonice Petrović i jaja s farme Kolarište u Pakovu Selu. Krenuli smo prije dvadesetak godina s tom farmom, pa smo na pijaci imali štand na kojem smo prodavali jaja. Onda smo otvorili ovaj mali dućan i proširili prodajni asortiman. Nudimo i proizvode naših malih OPG -ova, domaće, autohtone. Najprije ih mi probamo i ako nam se svide onda ih prodajemo u našem dućanu”, kaže njegova voditeljica Nataša Petrović.
Tako promoviraju i podržavaju male, domaće, agro – tvrtke. Stalno osluškuju što je novo na tržištu i, ako se pojavi nešto što je zaista dobro, domaće i ukusno uvrste odmah postaje dio njihovog asortimana.
To što su ona i njezine kolegice stalno nasmiješene ne znači da im je posao lagan i opuštajući.
„Ima dana kad se čovjek iscrpi, umori, kad mu baš nije do šale i priče, ali morate uvijek biti ljubazni s kupcima. Mnogi nam dolaze svako dan pa smo se i zbližili”, kaže Nataša, a Marijeta dodaje kako među starijim kupcima ima i onih koji žive sami i nemaju priliku s nekim porazgovarati pa im se pojadaju kad im je teško ili s njima podijele neke svoje sretne trenutke.”Treba te ljude razumjeti i posvetiti im malo vremena, uputiti i toplu riječ, našaliti se s njima, jednostavno pokazati da ih razumijete”, kaže ona. Primjećuju da u zadnje vrijeme dolazi i sve više mladih ljudi koje privlače ti domaći proizvodi malih proizvođača.
Neki bi rekli da nije lako spojiti tri žene koje provedu zajedno više od šest sati na malom prostoru, ali one se s tim ne slažu. „Mislimo da je da je ovdje kod nas baš jedna lagana, prijateljska, opuštena atmosfera. Same smo žene, ali smo mali kolektiv pa se držimo zajedno i dobro funkcioniramo”, zaključile su.
