Subota, 25 Kolovoz 2018 09:36

Pulski sveučilišni profesor objasnio sve oko Uljanika i propadanja hrvatske brodogradnje

Napisala: 
Pulski sveučilišni profesor objasnio sve oko Uljanika i propadanja hrvatske brodogradnje

Pulski sveučilišni profesor  Boris Koroman u svojoj je objavi na Facebooku stručno i jednostavno napisao sve što trebate znati o kalvariji brodogradnje i Uljanika, a taj je tekst, uz dozvolu autor, objavio Regionalexpress. Prenosimo ga u cijelosti:

Ovo s Uljanikom, zbilja nije tako komplicirano. Ali možda zahtijeva malo promišljanja. Zapravo, evo napisao sam ovdje kojih četiri kartice, pa ako se kome da.
1. Prvo pitanje odnosi se na "spašavanje privatne tvrtke državnim novcem." Tu je računica banalna, vulgarno se spominju samo rashodi, ne i prihodi. Prenosim dio duže poruke Katarine Peović Vuković:
* Brodogradilišta su uplatila više poreza nego što je u njih uloženo, preko 1,3 milijarde kuna godišnje
* bez državnog intervencionizma nema brodogradnje - svjetske brodograđevne velesile Južna Koreja i Kina obilato državno potpomažu brodogradnju
* u brodogradnji se kao prihod treba uračunati i prihod dobavljača i kooperanata koji su uglavnom likvidni – kada se to uključi brodogradnja u nas proizvodi preko 11,6 milijardi kuna
* u brodogradnji radi 38 tisuća zaposlenih – gubitak tih radnih mjesta bi bio katastrofalan
* Usprkos neprofitabilnosti, mnoge zemlje u svijetu su i prije i sada temeljile svoj razvoj i gospodarski uspjeh upravo na brodogradnji
(Dodajem):
*Isključivanjem brodogradnje iz domaćega gospodarstva nestalo bi između 12 i 15 posto izvoza Republike Hrvatske
Izvor:
http://www.poslovni.hr/…/brodogradnja-u-proracun-godisnje-u…
Nije, dakle, riječ o trošenju ovca nego o ulaganju. Jednostavno, ako nemaš brodogradnju, nemaš ni ove pare koje dobijaš od poreza, od svih koji proizvode, ali imaš desetine tisuća nezaposlenih. Dakle, u debelom si minusu.

 

2. Turizam kao alternativa brodogradnji?
Da li je uopće o ovome potrebno trošiti riječi? Udio BDP-a u turizmu Hrvatske je u stalnom rastu i 2017. je bio 25.%. Hrvatska je po tom pokazatelju na 20. mjestu, a iza nas su turističke velesile kao Mauricijus, St. Vincent i Grenadini ili Tajland.
(Izvor: https://knoema.com/…/Contribution-of-travel-and-tourism-to-…)
Mislim da nije uopće potrebno govoriti kako je kod nas turizam, i uvijek će iz raznih razloga biti tako, sezonska djelatnost, koja nosi samo privremene prihode, privremeno (i nezaštićeno) zapošljavanje, koja je ovisna o vrlo osjetljivim utjecajima kao što su sigurnost, vremenske nepogode i neprestana konkurencija. Drugim riječima, rušeći industriju stavljaš sve karte na povremenu nesigurnu uslugu u kojoj (većinom slabo plaćeni i nezaštićeni) ljudi više i ne žele raditi, nego se radna snaga uvozi i u kojoj vlada ogromna opterećenost na cijelom tržištu. Da ne govorim o ovome:

 

3. (Ne)znanje
Ovo mene najviše pila. Uljanikovci jednostavno znaju napraviti dobar brod. Napraviti brod je složena stvar u kojoj sudjeluje nevjerojatan broj i dijapazon radnica i radnika: od vrhunskih inovatorskih stručnjaka i onih koji (bi trebali, ali se i to uništilo - vidi Brodarski institut) razvijaju brodogradnju, preko stručnjaka inžinjera, strojara i informatičara, koji su zapravo kreativci (Kina otkupljuje Uljanikove nacrte), preko složenog organiziranja tisuća radnika i kooperanata (koji opet imaju i svoje stručnjake) do onih koji sve to nabavljaju, donose, kontroliraju, dižu, sklapaju, vare, rade nekad u užasnim uvjetima, ali - znaju napraviti odličan proizvod. To jednostavno nije mistifikacija, to je, eto, tako. Hrvatska brodogradnja je (bila) jako kvalitetna i cijenjena, i još je.Brodovi nekih svjetskih brodogradnji mogu biti i loši, ali Uljanikovi moraju (i prolaze) i najstrože registre i imaju "ime" i "iskustvo". Da ne govorim inovativnostima u posljednjim posebnim narudžbama. I to se, dakle, zna i može napraviti.
Zemlja, koja je, dakle, prije četrdesetak godina znala znala proizvoditi i prehrambene proizvode, i obuću (vidi Borovo), i televizore (vidi Riz), i odjeću (vidi Kamensko, Arena) nakon 20 godina uništavanja to ne zna. Je li uopće mjerljiv taj kapital znanja, školovanja, prakse, iskustva? Kada govorimo o Uljaniku, sto i pedeset godina znanja, školovanja, nadograđivanja, i najviše, transfera tog znanja moglo bi se prekinuti i nestati. Je li to ikako mjerljivo jednostavnim računicama?

 

4. Plansko uništavanje

Sve ovo posljedica je planskoga uništavanja kakvo je viđeno posljednjih skoro trideset godina. Svi ti Kutle, Gucići, Faggiani i Todorići, da se spomene samo neke šampione, imali su jedan zadatak, način i cilj a to je da se proizvodnja uništi i onemogući, da bi oni, skupa sa svojim političkim kompanjonima, ušićarili kokošarski neki novac (najčešće od nekretnina). Taj recept je svugdje i dalje aktivan i podržava ga politika.
Uljanik ima jednu razliku, a ta je da je privatizacija ipak bila izvedena tako da radnici imaju udio u vlasništvu tvrtke. Ali, paradoksalno, pritom nemaju utjecaja na upravu i njezino poslovanje! To je vrlo složena situacija, i ne znam u kojoj je mjeri legalna, no legitimna nipošto nije. Poslovanje Uljanika nije bilo jasno i transparentno i dioničari nisu na njega mogli utjecati (situacija s Nadzornim odborom)! Odgovornost je, dakle, vrlo jasno na upravi.
Naravno da se tu radi opet o onome iz prvog odjeljka treće točke. Netko je i negdje, od političara, s nekim poduzetnikom, bacio oko na terene, parcele, zemljište Uljanika, u centru Pule, na moru.
Nesnalaženje i obmanjivanje a i moguće i namjerno loše poslovanje posljedica je, dakle ili:
- planskog uništavanja radi kokošarskog šićarenja
- neznanja.
U svakom slučaju, uprava mora otići i na to mjesto moraju doći ljudi koji znaju i imaju hrabrosti i integriteta boriti se za brodogradnju.

 

5. Neznanje
Svi oni puno kratkovidniji od mene (a imam -9.00) koji misle da je nestanak Uljnika bolji i da će na njegovom mjestu nastati valjda kakav dvorac iz bajke, stvarno nemaju nikakvih argumenata. Prvo, Pulski zaljev s Katarinom i Muzilom (a i to je bila politička priča), ima sasvim dovoljno i puuuno više nego doooooovoooooljno prostora za turizam. Drugo, najlakše je zemljište, parcelu, prodati li dati u koncesiju. Za to nije potrebno baš nikakvo znanje. Za to pak ne moraš ništa. Za proizvesti brod treba pak imati znanje, puno zajedničkog znanja. Ako ti likovi baš hoće prodavati ili davati u koncesiju zemljišta ili parcele, onda neka to rade sa svojim parcelama - u svoja četiri zida. Ionako su se zazidali, mentalno i doslovno.
Netko negdje hoće ušićariti na zemljištu uz more u centru Pule. Neki planski uništavač ili neznalica. Mi sada još ne znamo tko su ti ljudi, ali saznat će se, ako se dogodi da Uljanik propadne. Ti će ljudi imati 2700 Puležana, odnosno toliko obitelji na savjesti. Pa neka si misle da li će moći posve mirne savjesti hodati ovim gradom.

 

6. STEM
Još jedan načelni argument koji me pila. Toliko se ovo društvo, posebno kod nas u školstvu i akademiji kune i zaklinje u STEM: te treba više STEM-a, te mi humanisti ničemu ne pridonosimo, te su inžinjeri potrebni te potrebni.
Pa evo vam STEM prijatelji! Uljanik je STEM - evo, tu vam je science, ali evo najviše technology i da ne govorim engineering, a bome ima i mathematics. Što ste mislili kako STEM proizvodnja izgleda? Mislite da je to jedino programiranje robota? Je li vam jasno da ćemo se kao društvo morati dobro (zajedno!) naraditi ako želimo ispočetka razviti ikakvu industriju robotike, a da brodogradnja, tu pod nosom, itekako spada u tu STEM maštariju s kojom se toliki razbacuju.
Dođite sutra na prosvjed u 9.00 pa podržite STEM! Ne samo to, ponudite se pomoći.

 

7. I konačno, osobno...
Sve je ovo zapravo osobno. Ja sam odrastao u obitelji u kojoj su ama baš svi muški rođaci vezani uz brodogradnju. Odrastao sam uz Uljanikovce, cijele osamdesete s tom ekipomproveo sam s njima i njihovim tehničarskim forama, ne samo na skijanjima ili trkama Uljanika, nego baš kući, kao i na silnim obiteljskim ručkovima. Stalno sam slušao o brodovima, izazovima, rješenjima, domišljatostima, nepravdama, radničkim savjetima, poslovnim putovanjima u Švedsku ili Njemačku, o TESU, "naružbi", onim misterioznim brojevima "granja tristo šezdeset", o "otoku", "menzi", "porti". Film "Godine hrđe" jako dobro razumijem. Odrastao sam uz brodograditelje. I znam koliko mi je to tada normalno i išlo na živce, koliko sam, ovakav, sklon humanistici i filozofiji bio netrpeljiv prema tehničkom i tehničarskom načinu mišljenja ("ovo ti je input, a ovo autput") ali, eto, odrastao sam s time, i sada, u svojim četrdesetima jako dobro to znam cijeniti. Jer ipak ono što nas veže je to znanje. I kao čovjek koji voli i cijeni svakoga tko zna napisati dobru knjigu, snimiti dobar film ili napraviti dobar brod, neću, i nedam da to znanje nestane. Ono je zaista dio mene.
 

Objavljeno u Vijesti
Više u ovoj kategoriji:

ČASOPIS VOLIM ŠIBENIK

 

MOK.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda mok.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se!