Datum objave: 22. Kolovoz 2018

"Čempresi" ponovo na tapetu:Zaboravili isporučiti vijence za pokojnicu i kažu da je to zanemariva greškica

Diana Ferić
Diana Ferić

Šok su doživjeli kćerka i rodbina pokojne Šibenčanke Tereze Crnčević kada su došli u ponedjeljak, 20. kolovoza ujutro na obiteljski grob na Kvanju kako bi u njega položili njezinu urnu. Nadgrobna ploča bila je prazna, bez vijenaca koje je rodbina naručila i to rodbina iz Njemačke koja je samo zbog njezinog ispraćaja stigla iz Munchena u Šibenik. Vijence su naručili preko drniškog pogrebnog poduzeća „“Parać“ kako bi sve bilo pripremljeno na vrijeme, a s tim pogrebnim poduzećem od prije imaju dobro iskustvo. Jednako je šokantna i neprihvatljiva reakcija odgovornih u „Čempresima“ na taj nemili slučaj i propust koji su napravili i pokušaj umanjivanja odgovornosti.


Obitelj i rodbinu pokojnice na grobu su dočekala samo tri grobara, a vijencima ni traga.

 

„Ljudi iz Njemačke koji su ih naručili su se počeli osvrtati, tražiti ih gdje su. Nije nam bilo jasno što se dogodilo. Mislili smo da su možda u „Čempresima“ pobrkali datume. Grobarima je bilo neugodno pa su odmah nazvali svoju upravu. Mi smo bili spremni pričekati dok ih ne dopreme, ali ispalo je da vijenci nisu bili niti pripremljeni. Rodbina iz Njemačke je bila doslovno šokirana. Oni su uspjeli stići iz Njemačke, voziti cijelu noć do Šibenika,a vijenci nisu mogli biti na vrijeme na grobu. Ispalo je da su prevareni – na vrijeme su vijence naručili, uredno ih platili, a na grobnici ničega“, priča Ljiljana Mendi Marinac, kći pokojnice koja je ogorčena načinom na koji su reagirali u „Čempresima“.


„Ja sam cijeli dan pokušavali doći do direktora Vukovića“, nastavlja. „ Njegova tajnica mi je najprije rekla da je na sastanku i da ne zna kada će doći, pa mi je onda rekla da on od 8 sati svakog dana prima stranke, ali opet da ne zna hoće li doći. Kad sam ponovno nazvala opet nisam mogla do njega. Ostavila sam broj telefona, ali nije mi se javio. Javio mi se tek u srijedu ujutro nakon što su ga nazvali novinari, ali ni tada nije pokazao ni minimum pristojnosti i odgovornosti. Točno je da sam ga ja napala i smatram da imam na to pravo, a on mi je, zamislite kazao kako je došlo do greškice i da što bio on sad morao, tu službenicu, koja je to napravila, zatvoriti. Njima je to greškica, a meni je to što se dogodilo strašno. Moja pokojna majka i njezin ispraćaj su u pitanju i ja preko toga ne mogu preći. Na kraju mi je poklopio slušalicu“, priča Mendi Marinac.

Sličnu reakciju doživjeli smo i mi kada smo direktora Joška Vukovića nazvali i pitali ga tko je odgovoran za takav nedopustivi propust koji je obitelj pokojnika vrijeđa u najtežim i najosjetljivijim situacijama.

 

Najprije mu nije bilo jasno zbog čega je to bitno da bi o tomu trebali novinari pisati.“ Došlo je do nenamjerne greške i to je sve. Naša službenica je telefonski zaprimila narudžbu od pogrebnog poduzeća „Parać“ iz Drniša i jednostavno to smetnula s uma. Pitate me tko je kriv. Pa krivica je podjednaka na njima koji su vijence naručili telefonski i na službenici koja je zaboravila na tu narudžbu. Bože moj, događa se. Trebalo je to poslati napismeno. Istina, mi ponekad primamo i telefonske narudžbe i bude sve u redu, a eto sada se dogodila greškica. Vijence smo isporučili naknadno i što sada treba oko toga dizati prašinu“, bio je odrješit Vuković.

 

Na našu primjedbu da su se barem trebali ispričati rodbini pokojnice, a ne izbjegavati i ne javljati se na njihove pozive kako je on prezaposlen. „Ja ne sjedim po kafićima nego sam stalno na terenu i nemam vremena za takve stvari“, objasnio je Vuković. Zbog greške koju je napravila nije se posramila ni službenica koja je osobi koja ju je nazvala i pitala što se dogodilo kazala da je zaboravila na tu narudžbu, a da „novinari nemaju o čemu pisati pa se bave glupostima“. Dakle, ono što je za obitelj bila trauma u najtežem trenutku za nju je glupost.

 

Ivo Parać, vlasnik tvrtke „Parać“ doslovno je „poludio“ kada smo ga nazvali i kazali da u Čempresima smatraju da i oni podjednako snose krivicu. „To je nedopustivo. Mi smo, kao što u takvim slučajevima uvijek radimo, službenicu nazvali i rekli što nam treba, ona je to uredno zapisala i ja za sve to imam dokaz. Krajnje je nepošteno odgovornost sada prebacivati i na nas kao što to radi direktor Vuković jer mi s "Čempresima" surađujemo već dvadeset godina na isti način i nije bilo problema. Oni bi trebali shvatiti da je njihovu očitu grešku i propust obitelj s pravom teško prihvatila i morali su im se ispričati, a ne bježati od kontakta s oštećenima i od odgovornosti“, kazao nam je Parać.

 

Propusti se u svakom poslu događaju i to je činjenica, ali ako ne gore onda barem jednako ogorčenje kao taj propust izaziva reakcija „Čempresa“ i njihovog prvog čovjeka, njihova neosjetljivost te omalovažavanje i nesankcioniranje greške. Upravo takav izostanak odgovornosti, ponašanje po principu „dogodilo se i nikom ništa“
u tvrtkama koje su u pravilu u gradskom ili državnom vlasništvu rak rana je hrvatskog društva.

 

Inače, direktor „Čempresa“ Joško Vuković veće je navukao na sebe podsmjeh i ogorčenje barem dijela javnosti kada je uveo nova pravila ponašanja u pogrebnim povorkama po kojima su žene trebale hodati u zadnjem redu.

FOTO: Arhiva, Šibenik IN

 

 

Iz kategorije: Vijesti