Žestoku bitku protiv skupoće započela je šibenska gradska vlast na današnji dan 7. travnja 1940. godine.
Kako bi se suzbilo divljanje cijena i onemogućile špekulacije imenovan je posebni Gradski odbor za suzbijanje skupoće, a gradski redari su dobili posebne ovlasti pa čak i pravo na uhićenje onih koji budu kršili propise.
Najvažnija mjera u borbi protiv skupoće bilo je uvođenje zabrane prodaje ribe nakupcima, prekupcima i švercerima prije 10 sati. Isto tako zabranjena je i isporuka ribe izravno s ribarskih brodova u kuće šibenske gospode prije 10 sati.
Razlog za uvođenje ovih zabrana Gradski odbor za suzbijanje skupoće bilo je prikriveno istraživanje koje je pokazalo da nakupci, šverceri i ugostitelji svu bolju ribu pokupuju prije osam sati pa Šibenčanima koji nakon jutarnje mise idu na pazar i peškariju ostaje samo lošija riba "kao i ona najskuplja za koju ugostitelji nemaju interesa, a narod novaca".
Uz to uveden je strogi nadzor prodaje svih živežnih namirnica, posebno krušnog brašna, svinjskog i goveđeg mesa te živih tuka. Od rigoroznih mjera suzbijanja skupoće bila je izuzeta jedino janjetina "koje ima u izobilju, a nakupci je ni ne gledaju."
Ove mjere općinske uprave naišle su na podršku Šibenčana, ali nisu bile ni od kakve koristi jer su se ribari dogovorili s nakupcima i švercerima da im ribu prodaju prije nego što dođu u Šibenik pa je sve ostalo kao i prije, osim što je lošija riba bila još skuplja, a ona najskuplja je skrivenim kanalima prebacivana u Italiju, tj u Zadar koji je tada bio pod talijanskom vlašću.
Šverceri skupe ribe i rakova iz Šibenika u Zadar imali su diskretnu zaštitu šibenske policije jer su pri povratku uspijevali iz Zadra prebaciti "na slobodu" Hrvate koji su bježali od fašista koji su u Zadru zaveli teror.
