„Nije berza već je burza, nije Prokljan neg je Prukljan“, tako je prosvjedovala grupa Šibenčana na današnji dan 6. ožujka 1939. godine tražeći od šibenske Općinske uprave da ispravi greške i „uvaži nepobitnost da se u Šibeniku, tom najstarijem samorodnom hrvatskom gradu, govori hrvatskim jezikom.“
Ta grupa Šibenčana, u policijskom izvješću ne piše koliko se Šibenčana okupilo na Poljani, tražila je od općinske vlasti „da se založi da se u Hrvatskoj poštuje hrvatski jezik“.
Prosvjednike je podržao don Krsto Stošić, šibenski svećenik, publicist i kroničar koji je i prije prosvjeda do kojeg je došlo 6. ožujka 1939. godine upozoravao da „nije ispravno pisati Prokljansko jezero jer se ono u hrvatskom izričaju zove Prukljanskim jezerom“.
Općinska uprava Šibenika nije reagirala na prosvjede. Šibenska burza rada na Građi prestala je biti „berza“ tek nakon Drugog svjetskog rata kada je pretvorena u – Dom zdravlja. S Prukljanskim jezerom situacija je bila bolja jer njegovo ime tada nigdje nije bilo istaknuto, a u javnom govoru se koristila, po don Krsti Stošiću, ispravna hrvatska verzija njegovog imena.
Ali, zalaganja don Krste Stošića i Šibenčana osjetljivih na čistoću hrvatskog jezika, ostala su u konačnici uzaludna. Naime kada je 2005. godine na autocesta Zagreb – Split koju su Hrvati sanjali desetljećima, prije Prukljanskog jezera iz smjera Zadra, uređeno je odmorište koje je nazvano Odmorište Proljkan. Tako se zove i danas: Odmorište Prokljan, na tugi i žalost pokojnog čuvara šibenske i hrvatske baštine don Krste Stošića. Neka mu je laka hrvatska zemlja.
Foto:
Društvo za očuvanje šibenske baštine Juraj Dalmatinac
http://www.sibenska-biskupija.hr
