Utorak, 20 Veljača 2018 15:28

Stručnjaci o rušenju kina Tesla:Zašto ga konzervatori nisu proglasili kulturnim dobrom?

Napisala: 
Stručnjaci o rušenju kina Tesla:Zašto ga konzervatori nisu proglasili kulturnim dobrom?


Struka, u prvom redu konzervatori, a onda gradska vlast krivi su što se dopustilo da se sruši zgrada kina Tesla, najprije što je nisu zaštitili kao kulturno dobro, a onda što nisu barem obvezali investitora da u gradnji novog izdanja napravi njezin faksimil, složili su se svi stručnjaci s kojima smo razgovarali o posljedicama rušenja secesijske zgrade bivšeg kina Tesla, koji je istodobno imao i kulturno i civilizacijsko značenje s obzirom na sadržaje koji su se u njemu desetljećima događali i to što je i dio hrvatske filmske baštine. Na naš u zamolbu da komentira taj kulturocid nije se odazvao jedino Ivica Poljičak, sociolog, državni tajnik u Ministarstvu kulture , čovjek koji se stručno bavi i takvim temama i koji svakodnevno piše na društvenim mrežama o šibenskoj materijalnoj i nematerijalnoj baštini. Na žalost, ovog puta očito nema što reći iako bi to i zbog funkcije koju obavlja morao!

 


Dok većina stručnjaka s kojima smo razgovarali smatra da je sve gotovo i da nema smisla „žaliti za prolivenim mlijekom“ povjesničarka umjetnosti, Šibenčanka i po rođenju i po ljubavi prema Šibenika Nada Bogdanović ne miri se s tim barbarskim činom. Smatra da još ima vremena da se investitora natjera da izgradi faksimil srušene zgrade. „Može se izgraditi faksimil kina Tesla kao što je i Vijećnicu, tj. Ložu, nakon Drugog rata rekonstruirao Harold Bilinić. „Mislim da je ovo što se događa sramota i konzervatora i Ministarstva kulture. Postoji knjiga Jagode Macure Marković „Šibenik u doba moderniteta“ koja bi morala biti vodič kod intervencija u prostoru u osjetljivim zonama“; zaključuje Nada Bogdanović, a to što je dopušteno da se kino Tesla sravni sa zemljom naziva najgrubljim riječima:

 

„Ne mogu a da ne upotrijebim tešku riječ – fašizam. Čak je i „barbarstvo“, kako su neki to nazvali, blaga i preblaga riječ. Nervira me što se svi, i struka također, ograđuju tumačeći da kino Tesla nije zaštićeni objekt, da nije u povijesnoj jezgri, te da se radi o privatnom vlasništvu. Ipak se radi o secesijskoj zgradi, da ne govorimo o civilizacijskoj ulozi koju je kino odigralo odgajajući još naše dide i ćaće.
 Bez obzira da li se to područje neposredno izvan „zidina Grada“ službeno zove Kontaktna zona ili se ne zove, tu se radi o kontaktnoj zoni. Kino Tesla se nalazio u prostoru koji je prvi u kontaktu s povijesnim gradom. U to ime trebalo bi pokrenuti inicijativu da Varoš, Vanjski, Plišac, čak i Građa, jer tamo je kuća Matavuljevih i službeno postanu kontaktna zona. Pa ne može svaki pojedinačni prozor ili prag biti reguliran zakonom, zato postoje znanja i kvalifikacije i logika prema kojima treba braniti i galamiti i sprječavati ovakve užase.

To što je nešto privatno vlasništvo ne znači da taj vlasnik može raditi što ga je volja. On tek takav ima obavezu da održava svoje vlasništvo u onom smislu u kojem je ono u javnoj upotrebi tj u javnom prostoru, a unutar zgrade neka ima sadržaj koji mu nosi zaradu. Meni se čini da Grad Šibenik ukida sve više sam sebe kao grad, kao mjesto koje je nedavno bio civilizirana sredina. Srušili su austrijsku komandu na Kulini, izbužali tvrđavu i predimenzionirali gledalište (tako da se npr. Hamleta tu bi tu moglo izvoditi), rade se strahote u u Docu, a sad je kino Tesla otišlo u papar, jednom riječi otvoren je put da bilo koji navrnjeni i nepismeni „poduzetnik“ može raditi što hoće", naglašava Nada Bogdanović.

 

 

Arhitekt svjetskog glasa, Šibenčanin Ante Vrban također smatra da je zakazala struka i da je bilo mogućnosti za spoj starog i novog te izražava žaljene što je zgrada kina Tesla sravnjena sa zemljom:


„Prije svega mi je zao sto je potpuno srušena zgrada. U današnje vrijeme kada imamo neograničenu mogućnost tehnologije gradnje i oblikovanje materijala, moglo se predivno ukomponirati staro sa novim. Kino Tesla je apsolutno dio kulturne baštine Šibenika. Na koje bi trebali svi biti ponosni. Ja sam apsolutno za to da je bolje graditi novo nego gledati staru ruševnu zgradu. Postoji bezbroj primjera u svijetu u kojima je upravo taj spoj novog i starog ono sto daje vrijednost nekretnini. Investitor u ovom slučaju apsolutno ništa nije kriv. Jer je struka ta koja mu treba objasniti da ce mu nekretnina, odnosno investicija vrijediti na tržištu puno vise, ako ima i element kulturne baštine u sebi“, odgovorio nam je Vrban koji se trenutno nalazi u Parizu.

 

Damir Lučev, arhitekt i ravnatelj Županijskog zavoda za prostor upozorava da je postupak arhitektonskog rješavanja te lokacije morao biti javan jer se kod takvih prostora mora voditi računa o odnosu javnog i privatnog:
„To se pitanje može postaviti doslovno za svaku novu kuću, a poglavito za kuće koje se nalaze na ovako vrijednim i istaknutim lokacijama. Ovdje se svakako radi o ulasku jednog novog velikog volumena u centralni prostor grada koji je , omeđen najvažnijim zgradama: kazalištem , knjižnicom (vjerojatno najljepšom u Hrvatskoj), crkvom, trgom i dvama parkovima, dakle svim onim ključnim javnim sadržajima koji bitno razlikuju grad od drugih tipova naselja i koji su identitetska sastavnica svih nas i naših predaka. Jer, niti jedno događanje u prostoru nije samo privatni interes, ono je nužno i javni interes. Uvjeren sam da se kuće na ovakvim lokacijama, a u Šibeniku će ih vjerojatno biti još, ne bi smjele realizirati bez javnog arhitektonskog natječaja. Jer to je jedini ispravan način provjere prostornih i oblikovnih mogućnosti na pojedinim lokacijama. I takva rješenja se prezentiraju zainteresiranoj javnosti. Dakle, natječaji bi trebali biti trajna praksa i obveza u pojedinim dijelovima grada.“; ističe Lučev.

 

 

Na pitanje je li zgradu kina Tesla trebalo srušiti odgovara: „Razmišljam kako bi odgovorio na pitanje je li zgradu kina Tesla trebalo srušiti ili ne. Znam da je i moja i generacija jedna od onih koje su koje su u svojoj mladosti rado posjećivale kino Tesla, sjećajući se brojnih dobrih filmova i niza „štosova“ za vrijeme održavanja kino predstava. E, sad, da li ima smisla plakati za „prolivenim mlijekom“, obzirom na to da znamo da je danas „pokojnu“ zgradu kupio privatni vlasnik koji je sigurno imao i ima neke svoje poslovne planove na najelitnijoj lokaciji u Šibeniku? Da li je zgradu već prije trebalo zaštititi kao spomenik kulture, da li je za takvo što bilo stručnih razloga? To su sigurno trebale ocijeniti nadležne službe. Dakle, bilo kako bilo, zgrada je srušena, kao i kuća Matulja na Brodarici, ili možda neke druge vrijedne građevine koje su bitna sastavnica naše kulturne baštine. I , to je realnost!“, iskreno će o tom slučaju Damir Lučev, ravnatelj županijskog Zavoda za prostor

 

 

Zdenka Bilušić, predsjednica Kulturnog vijeća Grada Šibenika tvrdi da su u ovom slučaju svi pali na ispitu – i struka, i građani i novinari:

 

„Mislim da je pravo pitanje kako se je propustilo zaštiti tu zgradu od relevantnih službi. Sad je kasno plakati za prolivenim mlijekom a držim, i pomalo licemjerno. Neki će, naravno, i ovu tužnu zgodu za našu gradsku povijest, nastojati iskoristiti za sakupljanje jeftinih bodova. Žao mi je što je opće stanje svijesti o potrebi zaštite naše graditeljske baštine tako nisko i što, generalno nismo nikakvi gospodari niti gospodarstvenici. Dok se vlasti uzdaju isključivo u europske i ine fondove i budućnost vide jedino u turizmu, svatko razuman zna da, u prvom slučaju „nema besplatnog ručka“ i da ti novci iz fondova jesu nešto što ćemo mi itekako platiti, možda i preplatiti, a u drugom svi znamo kako su prošle i prolaze zemlje koje su sve stavili na jednu kartu, razvoj turizma. Ukratko, nemam baš ništa protiv toga da se prostori privatiziraju ali sam za to da se vlasniku , ako već ne može sadržaj, uvjetuje barem zaštita, u ovom slučaju secesijske fasade, a to se je moglo. Sva ova pitanja trebalo je, nažalost, postavljati puno, puno ranije. Novinari pritom imaju svoju ulogu u kreiranju opće svijesti i, kao ni mi, građani ne mogu se izuzeti od dijela odgovornosti. U ovom trenutku o tom pisati sada potpuno je izlišno. Toliko je pozitivnih primjera u našem susjedstvu, pogledajmo samo Italiju i način na koji oni štite svoju baštinu. Možda bi se čak i kod nas našao pokoji svijetli primjer, makar i skroman doprinos zaštiti baštine, ali ako ga i ima, o njemu nećemo naći u našim medijima ništa. Povuda se griješi ali se na tim greškama ponešto i nauči. Mi nismo naučili ništa na greškama koje su učinjene primjerice, na tvrđavi sv. Mihovila, u Docu – prostor nekadašnje peškarije i vrta samostana sv. Dominika, Kulinama, markantnoj točki grada, uzornom austro-ugarskom časničkom domu koji je šaptom pao a da se nitko u gradu nije upitao kako to „, kaže u svom odgovoru na naš upit Zdenka Bilušić.

 

Zanimljivo je da se Konzervatorski odjel u Šibeniku ne oglašava iako se primjedbe da je zgradu bivšeg kina Tesla trebalo zaštiti kao kulturno dobro odnose na njih!
  

Objavljeno u Vijesti
Više u ovoj kategoriji:

ČASOPIS VOLIM ŠIBENIK

 

MOK.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda mok.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se!