Srijeda, 27 Rujan 2017 12:08

Jutros ovrha na Smokvici,nakon višegodišnjeg besplatnog uživanja obitelji Todorić

Napisala: 
Jutros ovrha na Smokvici,nakon višegodišnjeg besplatnog uživanja  obitelji Todorić

Jutros se provodi ovrha nad imovinom na otoku Smokvici za koju je koncesiju imao poduzetnik Ante Lušić, a onda otok dao u potkoncesiju Ivici Todoriću. Zaposlenik tvrtke Ante Lušića Grafoplast predao je ovrhoviteljima ključeve vile na tom otoku tako da nikakvim problema za sada nema. Država vraća u posjed 19 objekata na tom otoku.
Republika Hrvatska pokrenula je postupak ovrhe nad rogozničkim otokom Smokvica Vela koji će zbog nagomilanih dugova.

 

Rješenje o ovrsi Smokvice bilo je doneseno još 2009. godine, a provodi se tek sada unatoč, kako se navodi, milijunskim dugovima koji su se gomilali godinama.


Prije Drugog svjetskog rata Smokvica je bila mondeno okupljalište europskog jet seta, nakon njega bio je topnička bitnica i uporište bivše JNA, a 1991. godine dio herojskog poduhvata hrvatskih branitelja u bitci za Šibenik.

Taj lijepi otok u kojem su mnogi Rogozničani vidjeli budućnost turizma svog mjesta i središnje Dalmacije prvi se puta u središtu zanimanja javnosti neovisne Hrvatske našao 1995. godine kada ga je općina Primošten, u čijem je sastavu bila Rogoznica prije osnivanja vlastite općine, uz veliko negodovanje javnosti i nezadovoljstvo mnogih Rogozničana, u dogovoru s Ministarstvo obrane RH koje za njega nije bilo zainteresirano, dala na tridesetogodišnji zakup tvrtki „Grafoplast“ poduzetnika Ante Lušića, porijeklom iz Rogoznice.

 

Ugovorom je bilo predviđeno da zakupac ne mora plaćati zakup za taj otok u državnom vlasništvu, ali da će sve što on zakupnik napravi na otoku nakon isteka ugovora postati vlasništvo Republike Hrvatske.

Četiri godine kasnije, Ministarstvo obrane zatražilo je raskid ugovora. Za slučaj Smokvice tada se neko vrijeme zanimalo i Državno odvjetništvo. No, koliko je poznato tada ništa nije poduzeto, a za Smokvicu se ponovno čulo 2007. godine kada ju je zajedno s poduzećem „Grafoplast“ od Ante Lušića, kupio „Agrokor“.
Te godine je prema odluci suda ugovor o zakupu iz 1995. godine bio poništen, a Agencija za upravljanje državnom imovinom tek je 2011. godine počela priprema odluku o naplati zakupnine za Smokvicu. Naplata je trebala početi 2102. godine, ali odluka Agencije nikada nije provedena pa su čini se „Agrokorovi“ dugovi za zakup Smokvice otišli u zastaru.

 

Nakon izbijanja slučaja „Agrokor“ jedini vlasnik tvrtke „Grafoplast“ koja ima koncesiju na Smokvicu vratio je prijašnjem vlasniku Anti Lušiću što je dio hrvatske javnosti protumačeno kao Todorićev manevar izazvan spekulacijama da bi moglo doći do oduzimanja privatne imovine Ivice Todorića zbog nagomilanih dugova.
Prema dostupnim povijesnim izvorima najstariji spomen njegovog imena potječe iz 1318. godine. Od tada pa sve do dvadesetih godina 20. stoljeća službeno ime bilo mu je Figo, a tek po oslobođenju tog dijela Dalmacije od talijanske okupacije 1921. godine počinje se rabiti ime Smokvica odnosno Smokvica Movar po imenu uvale ispred koje se nalazi.

 

Krajem dvadesetih godina 20. stoljeća od pradjeda Ante Lušića vlasnika tvrtke „Grafoplast“, koji je bio vlasnik Smokvice, otok je kupio austrijski Židov čije ime je zaboravljeno. On je Smokvicu pretvorio u ekskluzivno odmaralište. Početkom tridesetih godina na otoku je izgradio ljetnikovac od bijelog kamena s otoka Brača te uredio i finim pijeskom nasuo plažu u zaštićenoj uvali koja gleda na Rogoznicu. Prema oskudnim, ali znakovitim pisanim tragovima Smokvica je u to vrijeme bila popularno okupljalište europskih bogataša, glumaca, industrijalaca... danas bi se reklo europskog jet seta. Ta priča o Smokvici trajala je do kraja četrdesetih godina 20. stoljeća kada su, navodno, njemački nacisti ubili Židova koji je bio vlasnik Smokvice, nakon čega je njegova sestra otok predala tadašnjoj državi Kraljevini Jugoslavije.

 

O sudbini Sokvice nakon tih događaja malo se zna, a njenu daljnju sudbinu odredila je komunistička Jugoslavija nakon Drugog svjetskog rata koja ju je pretvorila u „ratni brod“, snažnu topničku bitnicu i izvidničku postaju bivše JNA. Ljetnikovac je bio pretvoren u vojarnu, pristup otoku bio je zabranjen i on je potonuo u zaborav sve do 1991. godine kada su ga tijekom bitke za Šibenik zauzeli hrvatski branitelji. Hrvatska vojska zadržala se na otoku do 1994. godine kada je napustila pa su tijekom godinu dana bezvlašća objekti na njemu devastirani, a sve što je bilo iole vrijedno uništeno i pokradeno. Konačno 1995. godine MORH je Smokvicu dao na korištenje tadašnjoj općini Primošten, a ona ga je dala u zakup Anti Lušiću potomku njegovog prvobitnog vlasnika koji je uredio otok, obnovio ljetnikovac i ponovno ga pretvorio u ekskluzivno odmaralište. Inače namjena Vele Smokvice i dalje je vojna jer s nje „pečat“ posebne namjene još nije skinut.

 

Vela Smokvica duga je 800, široka 250 do 300 metara i visoka 44 metra.

 

Objavljeno u Vijesti
Više u ovoj kategoriji:

ČASOPIS VOLIM ŠIBENIK

 

MOK.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda mok.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se!