Datum objave: 09. Siječanj 2017

FOTO Oproštaj od velikana hrvatske i europske književosti Ive Brešana kojeg su farizeji lažno optuživali

Diana Ferić
Diana Ferić

Šibenik se, komemorativnim skupom u Kazalištu, danas oprostio od velikana hrvatske pa i europske književnosti Ive Brešana koji je do samog kraja svog života živio i stvarao u Šibeniku pokazujući da provincija nije mjesto u kojem živimo već mjestu u kojem prebiva naš duh.

Na komemorativnom skupu, koji je vodila Živana Podrug, oprostili su se čelni ljudi Grada i Županije, Željko Burić i Goran Pauk, a i ime Ministarstva kulture državni tajnik Ivica Poljičak te njegovi suradnici i prijatelji književnici Dubravko Bužimski i Pero Mioč s kojim je kontaktirao do zadnjeg dana svog života, a budući da je zbog bolesti bio spriječen doći, dirljivom pisanom porukom od njega se oprostio i književnik i Jakša Fiamengo. Ono što su svi spomenuli je njegov zavidan i raznovrstan književni opus kojim je zadužio hrvatsku i europsku kulturu i svrstao se u red najvećih hrvatskih književnika i dramatičara, a glavni motiv oko kojeg se sve vrtjelo bio je pojedinac izložen represiji dogmatskih sustava ma kojeg predznaka bili, ali i njegovu čvrstu vezanost za Šibenik i Šibenčane.

„Otišao je tiho kao što je posljednjih godina tiho i živio, samo nekoliko mjeseci nakon svoje voljene supruge Jele. Ono što je za njega važno reći je da nije bio profesor koji je samo podučavao hrvatski, književnost, filozofiju i sociologiju. On je bio čovjek koji je oko sebe okupljao mlade ljude i odgajao ih. On je s njima pričao, učio ih da misle, da propituju. U tomu je mnogima odredio i njihovo životno zanimanje“, kazala je Živana Podrug.

 

Hrvatski pisac i scenarist Dubravko Jelčić Bužimski družio se s Ivom Brešanom više od polovice svog života i to kao s prijateljom i učiteljom pa se prisjeti niza dugih razgovora koji su vodili i u kojima su često i sučeljavali svoje stavove i misli. Prisjetio se i kako je bio jedna od rijetkih koji su imali privilegiju, prije izlaska Brešanovih djela, kako ih on sam čita i interpretira svoje likove u čemu je uživao pa tako i „Aneru“ u prijateljskom i „Božanstvena gnjev i razočaranost iz vremena kad su mu zatvorili vrata da izvede svog Hamleta u Mrduši Donjoj do njegovog uprizorenja 1971. godine na daskama ITD –a
„Veliki poljski glumac Obriski, odgovarajući na pitanje što je za njega Poljska kazao je da je to njegova koža. To možemo primijeniti i na Ivinu odluku da nikad ne napusti svoj grad. Šibenik mu je bio i koža i zrak bez kojeg nije mogao. Duh Ive Brešana nikad nas neće napustiti. Dragi moj Ivo, sve dok tvoje knjige zauzimaju cijelu policu u mom ormaru, a tvoj duh poput fine aureole stoji nad njima siguran sam da razgovor s tobom nikad neće prestati. Kazao je da je Brešana karakterizirala filozofska produhovljenost i pučka duhovitost.

Iznenadan odlazak Ive Brešana na vječne poljane posebno je pogodila i potresla njegovog dugogodišnjeg prijatelja i kolegu književnika, prevoditelja i redatelja Peru Mioča: „ To je udarac, to je nešto što se ne može racionalno objasniti.Njega više nema, ali jest. Govori, a zanijemio je, govori još glasnije. Raste, a nema ga, raste još silnije. Čime je Ivo Brešan zadužio hrvatsku književnost mogli bismo govoriti čitav jedna semestar i ne bismo sve rekli. Ali Ivo Brešan je bio taj sretnik kojemu su ljudi dok je on polagao prisegu na odanost i vjernost domovini u odori hrvatskog dragovoljca ljudi koji su to vrijeme sjedili po podrumima ili bili po inozemstvima, kad su vidjeli kako će se stvari okrenuti proglasili su ga anacionalni, proglasili su ga bezbožnikom i psovačem unatoč tomu što onaj tko je čitao Brešana nigdje nije našao niti jednu rečenicu kojom je uvrijedio Boga ili vjeru, ali je izazivao one licemjere i farizeje koje nam prodaju Boga kao merkantilnu robu. Kao što su u prošlom sustavu bili nepoćudni njegov Hamlet i Nečastivi na Filozofskom fakultetu kao što je reagirao Komitete naši su farizeji reagirali kada je izašao njegov roman „Božja država“. Pitanje je dvostrukoga čitanja. Da su bili u stanju oni bi zabranili taj roman. Ivo Brešan nije doživio da mu iziđu sabrana pa ni izabrana djela. Nije doživio da članom HAZU –a iako su ga kandidirali akademici Ivan Aralica i Nediljko Fabrio koji su jako dobro znali što čine kao što su što čine dobro znali i oni koji su to spriječili jer bi zbog njegove zvijezde potamnjeli njihovi feralčići. Ivo Brešan je otišao bez dugova, ali opteretivši nas dugovima. Mi smo mu dužnici. Mi u Šibeniku dugujemo mu zahvalnost, strukture vlasti i Društvo pisaca , Društvo književnika HAZU neka peru savjest. Kad su me nedavno pitali može li se posthumno odati priznanje Brešanu rekao sam da ne može. Ne može jer Hrvatski državni sabor vrvi od Bukara i Mačaka, a to je isto i u ostalim institucijama uz ispriku onima koji u tu nomenklaturu ne spadaju. Ivu Brešana su proglasili bezbožnikom, On nije bio ateist ni agnostik, bio je skeptik. Ja sam vjernik, ali isto kao on ne prihvaćam dogme.“, kazao je Mioč. Podsjetio i na to da je Brešan bio vrlo uviđavan prema drugim ljudima i da nije htio nikada nikog povrijediti pa je i njega odvraćao od pisanje nekih kritika,

Ivo Brešan bit će pokopan danas u 15 sati na gradskom groblju Kvanj u Šibeniku.

Iz kategorije: Vijesti