Prenosimo: Mišo Kovač o Arsenu Dediću

Znam ga još iz mladih dana. Obojica smo živjeli u Šibeniku, u Ulici Nikole Tesle. Mi smo iz iste ulice, ali ja sam krenuo drugim putem... Arsen je tri godine stariji od mene. Pamtim ga iz tih mladih dana jer je uvijek oko četiri sata popodne stajao na vrhu naše ulice, dok sam se ja vraćao sa svojih nogometnih treninga za NK Šibenik. Arsen je stajao i čekao da dođu momci iz Gradske glazbe, jer je on u tom orkestru tada svirao flautu, prenosi Jutarnji list sjećanja Miše Kovača na Arsena Dedića.
Meni muzika onda još nije bila na pameti, ja sam bio vratar u nogometnom klubu i razmišljao sam o karijeri u Hajduku.
S Arsenom sam se sprijateljio nakon što smo obojica preselili u Zagreb. Zapravo smo se najviše viđali na festivalima i tako je bilo sve do 1969. godine kada je Arsen festivalskim nastupima kazao ‘ne’. Riječ je održao. I to je u redu, jer Arsen nikada nije ni spadao u estradu, on nikada nije ni bio dio estrade. A svi oni likovi, sve one girice s akademija znanosti i umjetnosti, mogli su mu oduvijek samo čistiti cipele.
Arsen Dedić odavno je trebao biti član svih tih akademija jer je taj čovjek znao napraviti najbolji tekst. Pa najbolja pjesma ikad napisana na hrvatskom jeziku je ‘Kuća pored mora’. Pazite što vam kažem: Arsen nije bio samo hrvatski pjesnik. On je bio jedan od najboljih pjesnika na svijetu.
S Arsenom sam 2013. godine snimio duet ‘Mi smo lišće s iste grane’. Ja to ne zovem duetom, jer to je prava Arsenova pjesma. Kada smo je snimali, ja sam želio da ta pjesma bude više za narod, no Arsen me je nagovorio da je ostavimo takvu kakva ona jest, da ta pjesma ostane samo za probranu publiku, za ljude koji će je doista razumjeti, a ne za velike dvorane ili stadione.
A Arsen, čija je pokojna majka Veronika sinu uvijek govorila da joj je draže moje nego njegovo pjevanje, prilikom snimanja te skladbe kazao je da smo nas dvojica dosta slični, ali i poprilično različiti, te da su nas upravo te razlike i spojile.