Katarina Prnjak, šibenska ljepotica koja je prije nekoliko mjeseci s dečkom preselila u Dublin, piše za portal scena.hr o tomu kako se snašla u Irskoj i kakva je to zemlja. Evo jedne od kolumni:
"U jednoj od prošlih kolumna napisala sam kako je u Dublinu jako puno Hrvata i gdje god krenete čuje se hrvatski jezik. I zaista, Hrvati se poštuju kao odlični radnici. Ovdje postoje part-time poslovi, takvi poslovi su idealni za studente koji uz obrazovanje imaju priliku lijepo zaraditi, a da se pritom ne ‘lome’ cijeli dan na poslu (da bi preživjeli). Što naravno podrazumijeva da diplomirani ekonomist ne mora žicati nezaposlenu majku (koja se iz godine u godinu zadužuje da pokrije troškove studiranja) za kavu i moliti Boga da nađe neku vezu da odradi staž za 2500 kuna. Full-time poslovi su svim pridošlicama draži jer osigurava 40 sati tjedno rada na jednom mjestu, tako da si ne morate komplicirati život s dva ili tri različita posla. A možete ih imati. Država vam to dopušta. Svatko radi onoliko koliko želi i na vrijeme je plaćen. Gdje god da aplicirate za posao kad vide da ste iz Hrvatske prokomentirat će na način “dobri radnici” ili “dobri ljudi”. I koliko god sam zbog toga ponosna, toliko (a možda i više) me to razljuti jer smo u Hrvatskoj nule, i ne poštuje se naš rad.
Irci poštuju Hrvate i obožavaju našu zemlju
Pitam se zašto? U Hrvatskoj je kaos, ljudi rade za minimalac, ako i to dobiju, što više radimo, manje imamo i tako u krug sve do neimaštine i gladi. Irci su ludi za Hrvatskom. Puno njih ljetuje kod nas i u razgovoru s njima oni ne mogu sakriti oduševljenje s našom zemljom. Njima je Hrvatska prelijepa. I meni je! I onda me ispituju: “Kako to da je toliko Hrvata došlo u Irsku? Upravo mi se to dogodilo neki dan u banci. Razgovaram sa super ljubaznim zaposlenikom banke, koji je odmah počeo priču o svom nezaboravnom ljetovanju u najljepšoj zemlji.
“Ja sam Irac, rođen sam tu, u Rathminesu. Kao što vidite, naše vrijeme je užasno – nikada ne znate kako se odjenuti, a kišobran vam uvijek mora biti u torbi. I onda dođem u Hrvatsku – u Dubrovnik i ne mogu vjerovati što me dočekalo. Sunce, more, 30 stupnjeva, ljubazni ljudi, savršena priroda, ona cesta od Dubrovnika do Zadra, sve uz more, blago Vam se. Sve vam je tako savršeno, a opet kroz moj posao svakodnevno imam priliku vidjeti da toliko Hrvata dolazi u Irsku?! Pa kako, zašto?“ Dosadilo mi je ublažavati, pa sam se kratko složila sa svim komplimentima na račun Hrvatske i po još kraćem postupku objasnila da su nam cijene slične kao u Irskoj, ali sam mu naglasila da s našom plaćom on ne bi preživio ni 10 dana, nakon čega je uslijedio upitni pogled, ali ni riječ više na tu temu.
Ukratko, žalosno, ali istinito. Svi nas hvale kako smo divan, vrijedan i obrazovan narod, kako većina Hrvata jako dobro priča engleski jezik – samo smo u Hrvatskoj zadnja rupa na sviralu", piše Katarina Prnjak na portalu scena.hr.
