Svaki portal koji drži do sebe u nekom kutu ima postavljenu anketu o predsjedničkim izborima s ponuđenim opcijama za glasovanje. Uglavnom su opcije ovako raspoređene: a) Ivo Josipović, b) Kolinda Grabar Kitarović, c) ostali. Tek one ankete koje imaju pretenzije biti malo ozbiljnijima dodaju među opcije i Milana Kujundžića te Ivana Rudu. Budući da je tek od danas moguće skupljanje potpisa za predsjedničke kandidature, a s obzirom na najave, izvjesno je da će spomenutih četvoro ljudi biti i kandidati. Očito je medijsko "preferencijalno glasovanje" koje daje prednost kandidatima velikih stranaka, kao što je i očito kako nikakva pravila medijskih i TV kuća za praćenje izbora neće izmijeniti njihove preferencije, objavljeno je na Barometru.hr Večernjeg lista.
Ulazak Ivana Rude, šibenskog odvjetnika i javnosti poznatog stečajnog upravitelja, u takvu političku utakmicu sam po sebi neće promijeniti navike medija,a izvjesno je kako se Ivan Rude neće žaliti zbog smanjenih minutaža ili zapostavljanja medijskog praćenja njegovih izbornih aktivnosti. Sve što je dosad pokazao u svom javnom djelovanju (a odvjetnička djelatnost je svakako javna, kao što je to i ona stečajno-upraviteljska) govori o tomu - nije od onih koji gubi vrijeme na cmizdrenja zbog loših okolnosti, već od onih koji se fokusiraju na probleme i iznalaženje najboljih mogućih rješenja u datim okolnostima. Iskustvom stečajnog upravitelja, u kojem je okusio svu tragiku hrvatske tranzicije po hrvatskog radnika, svoju već izgrađenu životnu i političku filozofiju temeljenu na razumijevanju drugih, suosjećanju i vlastitom spremnošću na svaku moguću pomoć, tek je dopunio življenjem s radnicima. Onima koji su nekad bili vlasnici sve imovine u državi,a danas tek resurs u kalkulacijama korporacija.
U nadmetanju Ivana Rude s Josipovićem, koji pronalaskom ustaških guja u hrvatskim njedrima animira SDP-ovsku biračku bazu, i Kolindom Grabar- Kitarović koja s druge strane floskulama o preseljenju Predsjedničkih dvora izaziva HDZ-ovce, spomenutih dvoje kandidata koji se u najmanju ruku vide u drugom krugu - nemaju šansi. Naime, Ivan Rude, onaj koji pamti kako su ga u doba socijalizma prijavljivali zbog bakalara na Badnji dan, u nadmetanje ne ulazi s floskulama, s arogancijom koja izvire iz stranačkog sefa s novcem za promidžbenu kampanju, s rječnikom usmjerenim na izazivanje dvoboja između partizana i ustaša, plašenja od jugoslavenstva, već u kampanju unosi razumijevanje prošlosti, shvaćanje dubine i izvora svih naših kriza u sadašnjosti i vizijom spajanja najboljeg iz naše povijesti, najboljeg iz našeg nacionalnog bića. Zasigurno birače neće plašiti Jugoslavijom, niti regionom ili trošiti vrijeme na larpurlartističke kritike postojećeg stanja. Stranačkom dvojcu Josipović-Kitarović, koji je među odgovornima za sve naše sadašnje krize, ostavlja nabacivanja blatom.
U ovih nekoliko javnih izjava na TV-u, nije ga pratila svita stranačkih pripadnika, nije hodao na čelu čopora lovaca na direktorske fotelje koji okružuju kandidate s "najvećom potporom javnosti", Ivu i Kolindu. Bio je sam na šibenskoj Rivi, racionalno i odmjereno davao izjave, bez trunke samodopadnosti, svjestan odgovornosti koju nosi pojam Predsjednik Republike. Nije govorio o smanjenim predsjedničkim ovlastima, o onomu što ne može učiniti, o limitima predsjedničkog djelovanja. Kaže Vi ste uvijek u životu fikus ako se sami tako postavite, a o ulozi predsjednika: (uloga predsjednika je) Da stvori novu klimu, okupi ljude, stvori sol zemlje, koja će imati dovoljno pameti, a pameti u Hrvatskoj ima, koja će biti jezgra profesionalna, tehnička i duhovna.
Ivan Rude je za početak okupio radničku Hrvatsku, koja ga je svojim inzistiranjem i ubacila u izbornu utakmicu. A onda ekipu iz Bona (Bono je kafić u šibenskoj Kalelargi, s jednim šankom, jednim prozorom koji gleda na ulicu i svega 3-4 barske stolice, u kojeg istovremeno može stati jedva 5-6 ljudi). Iza Rude su stali Ozren Matijašević kao predstavnik radničke Hrvatske, dr Srećko Sladoljev kao simbol svih onih šikaniranih koji drugačije misle, dr Ivan Miloš kao onaj na čiji poziv se odaziva hrvatska dijaspora, Đuro Lubura kao šef izbornog stožera. Sasvim sigurno ćemo u narednim danima svjedočiti i najprije pojedinačnoj, a potom i masovnijoj braniteljskoj potpori Rudi - jer za razliku od svih drugih kandidata, on je jedini dragovoljac Domovinskog rata i nikakav Klemm mu se ne može narugati i reći Zamislite da ste uz sve to još i dragovoljac. Ivan Rude jest.
Međutim, ono što nije, a nije predstavnik korporativnog kapitalizma, kojemu je Hrvatska tek administrativna jedinica za haračenje puka, će se Rudi pokazati puno većim protivnikom od spomenutog bezličnog dvojca koje samo sebe časti nazivima Barbie i Ken.
Izborni rezultat kojeg osvoji Rude u predsjedničkoj kampanji, pokazat će stvarno stanje nacije, našu spremnost na preuzimanje odgovornosti za vlastitu državu i vlastiti život - sve ono što se neće naći među rezultatima suparnika koji garantiraju dalju bezidejnu nemoć i nehtijenje političkih elita za spašavanje tonuće države.
Iza javno izgovorenih riječi Ivana Rude, daju se iščitati i natruhe tuđmanovske pomirbe koja u kontekstu novog milenija jest sveljudska: Ljudima ne treba ni brutalni kapitalizam ni brutalni socijalizam. Treba mu “harmonizam”. Svi su poželjni u tom orkestru. I to je za mene pobjeda svijeta.
Hoće li u izbornoj utakmici pobijediti svijet kojeg Rude predstavlja ili polusvijet koji se štiti zaštitarima, stranačkim čoporima, radi čijih automobilskih kolona se zatvaraju ceste (a neke planiraju i prodati) i angažiraju vodovi potplaćenih policajaca, ovisit će o glasu svakog pojedinca koji želi drugačiju, bolju Hrvatsku, onu koja želi raditi i zaraditi.
