Miro Škugor, koji je kao konzervator potpisao projekt gradnje pozornice na tvrđavi svetog Mihovila u Šibeniku, tvrdi da se na toj tvrđavi nije dogodila devastacija time što su na njoj, uz postojeći, sada probijena još tri ulaza - istočni, južni i zapadni dok njegov kolega iz Konzervatorskog odjela u Šibeniku Joško Ćuzela tvrdi suprotno i smatra da se na tvrđavi dogodio kulturocid te da se, umjesto da se sadržaj koji se na njoj gradi prilagodi tvrđavi, događa suprotno - da se ta povijesna utvrda iz 13. stoljeća prilagođava novom sadržaju. No to što se dogodilo potvrdilo je i aktualiziralo od početak poznati, ali zataškavan problem, a to je da se na tvrđavi gradi novi sadržaj iako ona nije do kraja istražena kao povijesni spomenik.
„Sve što se radi na tvrđavi je u projektu koji je prihvaćen i koji je javno prezentiran. Tada nitko na to nije reagirao. Točno je da je oko toga na kolegiju u Konzervatorskom odjelu bilo polemike i da je Ćuzela imao drukčije mišljenja. Ja sam ga pozvao da stavove suprotstavimo javno, kazavši da sam ja svoj stav spreman braniti, ali on to nije htio. Ne znam zbog čega se sada javio, ali ne mislim da će to osporiti i usporiti radove na svetom Mihovilu. Sutra idemo u Zagreb i to ćemo raščistiti u Ministarstvu kulture,“ kazao nam je danas Miro Škugor. On tvrdi kako su takve intervencije na spomenicima kulture normalne svugdje u svijetu i da je to što se događa „ sloj“ koji će na tvrđavi ostaviti današnje vrijeme kao što je to, primjerice, u vrijeme Austrougarske napravljeno na tvrđavi svetog Nikole,a li da ta intervencija ničim ne narušava integritet tvrđave kao povijesnog spomenika.
Međutim, neki konzervatori, koji ne žele za sada javno istupati su ovog puta na strani Čuzele i upozoravaju da je na tvrđavi svetog Mihovila od početka napravljena greška jer se krenulo u projekt izgradnje pozornice bez da je ta tvrđava do kraja istražena i konzervirana. Na njoj su u započetim istraživanjima pronađeni ostaci i ilirske i rimske kulture koji bi ,da su takva istraživanja dovršena, dali drukčiju sliku o povijesti Šibenika, ali je to zapostavljeno. Da je tomu tako, kažu, svjedoči i to što su prilikom izvođenja radova na pozornice na svetom Mihovilu građevinski radnici, odnosno bager, naišli na povijesni zid što samo potvrđuje da ta tvrđava nije do kraja istražena i da se od početak u taj projekt krivo krenulo. Dodatna otežavajuća okolnost je ta što najveći dio novca za gradnju pozornice daje Europska unija i teško je vejrovati da neće reagirati na ovaj skandal.
Zanimljivo je da se povijest u Šibeniku, u neku ruku ponavlja jer upravo je prije Domovinskog rata Joško Ćuzela, koji sada upozorava na devastaciju jednog povjesnog spomenika, kao ravnatelj tadašnjeg Zavoda za zaštitu spomenika kulture, bio optužen od nekih kolega za devstaciju niza povjesnih spomenika u postupku obnove.
