Grupa Makedonaca s fesovima na glavama, koji su pravili pravi carigradski sladoled došla je u Šibenik. U svom su poslu zaista bili majstori i na žalost svih mjesnih prodavača posao im je izvrsno išao. Sladoled u „Turčina“ bio je izvrstan.
Kod Makedonaca s fesovima uvijek navala kao da ga badava dijele. Kako im je posao išao sjajno oni su već bili uvjereni da će ih pomama šibenske dječurlije za carigradskim sladoledom učiniti gazdama. Ali dođe uskoro iz Makedonije u Šibenik druga grupa „Turaka“ istog zanata. „Turcima starosjediocima“ to se nije baš najljepše dojmilo. Morali su odračunati barem pola zamišljene zarade. Iako su bili iz istog kraja, iako su bili zemljaci, nije im se baš dalo da bratski dijele s nadošlicama teren koji su osvojili i zauzeli.
Kada je minulo ljeto dadoše se „Turci“ na pravljenje turskih slatkiša i tako nastane konkurencija od koje su najviše koristi imala šibenska djeca. Ti šibenski „Turci“ davali su im velike komade mandulate i hrpe slatkiša za samo jedan dinar samo da ih privuku k sebi. Ali to ne bi im dosta pa nastane borba za prodavačka mjesta. „Turci“ su najbolje pozicije zauzimali već u tri sata izjutra samo da preteknu konkurenciju. Sva ta borba nije vođena mirne duše ili onako za šalu. Krvavo su se „Turci“ međusobno gledali i trebala je samo jedna iskra pa da „barut“ plane i izbije rat. To se i dogodilo, a pravo je čudo da nitko nije izgubio glavu. Događalo se to 1906. godine.
Ratoborni slastičari potegoše noževe jedni na druge spremni da se razračunaju onako po balkanski. Navališe jedni na druge pa se uz viku, psovke i jauke izbodoše noževima.
Pade krv Poljanom, a masa svijeta gleda to bojno kreševo zametnuto zbog slatkiša. Srećom nitko glavom nije platio. Policija je brzo stigla i razdvojila okrvavljene prodavače carigradskog sladoleda i turskih slatkiša. A onda nastade predstava. Zaraćena „turska plemena“ kunu se da noževa nije bilo i čudom se čude otkud krv i rane. Policajci su pokušali da ih izmire, ali oni ni da čuju. Kažu da nikakve svađe nije bilo i da su policajci sve krivo shvatili. Policajcima je to dodijalo pa su „Turke“, i jedne i druge, strpali u istu tamnicu dok se ne smire.
Krvavo kreševo Makedonaca s fesovima, koji su pravili najbolji turski sladoled koji je ikada Šibenik kušao i prodavali odlične slatkiše za male novce, rastužilo je šibensku dječurliju i obradovalo šibenske prodavače jer će im barem dok „Turci“ ne izađu iz tamnice posao ići bolje, pisale su lokalne novine 1906. godine.
Pobjegli iz pritvora kad su se sama do sebe raspala trula zatvorska vrata oko željeznih rešetki
ŠIBENIK, 1905. - Trojica uhapšenika, Vudrag, Bujas i Čala pobjegla su iz općinskog pritvora, ali više za šalu nego za zbilju jer se nakon bijega nisu krili pa ih je policija lako pronašla. Oni iz zatvora zapravo nisu ni pobjegli nego su iz njega izašli jer su se raspala trula zatvorska vrata oko tvrdih željeznih rešetki. Nije im trebalo ni malo truda i muke da izađu jer je općinski pritvor jako trošan. Pričali su u kavani gdje ih je policija našla da su se vrata sama od sebe raspala, a rešetke pale na pod i hvalili se da su mogli i kroz zidove proći, ali ih je bilo strah da im se pritvor ne sruši na glavu.
„Novo doba“, „Jadranska pošta“, „Narodna straža“
i neobjavljeni rukopisi nepoznatih autora
