Marko Šupe najstariji je aktivni šibenski težak, potomak poznate obitelji Šupe koja je u vlasništvu imala gotovo cijeli Šubićevac. Poljoprivredom se počeo baviti sa samo 13 godina, a u svojoj 92. godini još uvijek uzgaja povrće i voće u svom vrtu, a kada može obiđe i svoje zemlje u Jadrtovcu i Donjem Polju koje je nekada obrađivao. Njegova je životna priča vrlo inspirativna kada je riječ o privrženosti za zemlju i poljoprivredu koja ga inspirira i danas iako prizna da je to teški i zahtjevni posao.
„Čača je obolija, a bilo je nas troje djece u obitelji. Ja sam bio najstariji i preuzeo sam to da ostanem na zemlji i obrađujem je jer inače bi umrli od gladi. Imao sam tada 13 godina. Bio sam najstariji od djece i preuizeo sam tu odgovornost, ali mogu reći da sam se dobro snašao i da u Šibeniku nije bilo uspješnijeg poljoprivrednika od mene. Bavio sam se svačim tako da, ako jedno propdne, ostajemo na drugim, stvarima. Imao sam krave, vino, ulje, vrtal s povćem koje je na pijaci prodavala moja mama Bepina Sve sam to sam obrađivao, ali kad se pojavio kombajn nije se to ispalatilo jer su bile male površine pa smo odustali. Imao sam Donje polje, Jadrtovac i Dubravu. Obrađivao sam 2,5 hektara zemlje. Pomagale su mi Krapanjke koje nismu mogler platiti nego kroz rad.. S 13 godfina sam kopao i orao s ljudima, najamnicima, a kako sam, dobivao više snage uzimao sam više zemlje i razvijao proizvodnju. Bilo je godina kada smo imali višeod 15 000kg pomidora, a više od 40 godina imao sam više od 15 000kg grožđa godišnje”, priča nam neskromno priznajući da je tada bio najuspješniji šibenski težak.
Ima sina jedinca koji se nije vezao za zemlju nego razvija karijeru kao diplomirani ekonomist, a Marko kaže damu nikada nije bilo ni na pameti da ga veže za zemlju i poljoprivredu
„Nije bi bilo žao kad mi je sin jedinica odlučio otići studirati i ne baviti se poljoprivredom. Bio sam spreman sve prodati da njega odškolujem, ali nasreću to nije bilo potrebno jer sam imao dovoljno novca da ga odškolujem”, kaže on.
„Mi potječemo do čuveme težačke obitelji Šupe sa Šubićevca. Počeli smo sa stočartsvom. Kada nas je bilo devet u obiteljki prije 2. svjetskpog rata dnevno smo čuvenoj obitelji Šare prodavani sedam litera mlijeka i od toga smo uspjeli kupiti sve što jam je bilo potrebno, a što bismo danas prodajom tolike količine mlijeka uspjeli kupiti.To vam pokazuje gdje smo u poljoprivrwedi bili nekada, a gdje smo danas”, zaključuje.
