Šibenski poduzetnik Dane Slamić, tada povratnik iz Njemačke trebao je devedesetih godina prošlog stoljeća postati novi vlasnik šibenske tvrtke „Vinoplod – Vinarija”, ali su ga u tome omeli pa je od državnog fonda zauzvrat dobio hotel Borovik u Tisnu koji je preobrazio u prestižni hotel s četiri zvjezdice. U međuvremenu je na nagovor sina Davora, budući da su obrađivali obiteljske vinograde, osnovao obiteljsku vinariju u Žaboriću u kojoj proizvode vina autohtonih sorti i pjenušce za koje osvajaju međunarodne zlatne medalje. Dane je najsretniji zbog toga što u tome ima potporu cijele obitelji i unučadi, posebno 26- godišnjeg Luke koji je student matematike i istodobno radi s djedom i vinogradima i u vinariji.
„ Da ste me pitali prije četiri pet godina koje je moje mišljenje o vinu moj odgovor bi bio da me tom uopće ne zanima. Kad sam bi mali i dok sam odrastao morao sam pomagati mojima u vinogradu i to mi se baš nije svidjelo. Meni je vino značilo u to doba samo jedno – posao. Kad bih s društvo izlazio vani ne bi htio ni čuti za vino. Ali su se stravi promijenile. Očito ima nešto u nama Slamićima što nas vuče prema vinogradarstvu i vinu, prema našim precima, da poštujemo to što su ni radili, da iskoristimo polje koje su nam ostavili. Kao što moj dida Dane želi poštivati svoje pretke tako sam i ja shvatio da želim ići tim putem”, priča nam simpatični i elokventni Luka koji već sa 26 godina zna što želi i ne bježi od rada.
“Počeo sam studirati matematiku na PMF u Zagrebu i dok sam studirao u Zagrebu završio sam i na Agronomskog fakultetu tečaj za vinogradara i vinara, kako bismo u našoj obitelji dobili i struku. Preselio sa se studirati u Split, kako bi bio bliži vinariji. Dida Dane je, kada se vratio iz Njemačke na djedovini u Ljubostinju posadio voćnjak i 1 000 trsova vinove loze koje i danas imamo i koji su, rekao bi, u svom zlatnom dobu. Kad je djed krenuo , krenuo je sa jednom ili dvije vrste vina, a dans se možemo pohvaliti sa šest vrsta i to četiri mirna vina i dva pjenušavac s tim da od četiri mirnih imamo dva crna, jednu dekupažu i jedno bijelo vino, a najveći naš je ponos to što su svi proizvedeni od autohtonih sorata, uglavnom ovih oko Šibenika”, priča nam Luka.
Luka od malih nogu pomaže obitelji u hotelu Borovik pa je tako bilo i ovog ljeta, a radio je sve, od konobarenja do rada u slastičarnici koju vodi njegova majka, ali i na posebnim programima animacije turista.
„Kada je o vinariji riječ moj je posao trenutačno posao da naučim što mogu od mog djeda s obzirom na njegovo iskustvo i da to spojim s ovim što sam naučio na Agronomskom fakultetu , da to dignemo na još veću razinu jer moj djed uvijek kaže: Ako ćeš se s nečim baviti uvijek ciljaj da budeš među najboljim.Ove godine smo u Londonu osvojili drugo zlato za naš pjenušac od rosea, ali to nije jedina medalja koju smo osvojili. Dobili smo i zlato za ljubavna vina na manifestaciji „Vinske zvijezde”, kaže Luka.
To što se angažirao s djedom ovo proizvodnje i plasmana vina ne znači da će zapustiti matematiku. „Matematike je dalje grana koja me zanima. Možda ne kao ona sam po sebi nego kao logično razmišljanje koje se uz nju stekne po principu niti jedan problem nije nerješiv samo mu se treba pristupiti hladne glave i sjesti, staviti na papir što se može i rješenje uvijek postoji. Tu se volim uvijek naći i to je u meni razvijeno. Mislim da ću na kraju završiti u financijskom području, a i vinarija zarađuje novce”, ističe kroz smijeh. „Mi smo među prvima na ovim prostorima počeli proizvoditi pjenušac. Mala smo obiteljska vinarija i sve proizvodimo ručno. Imamo malo selekciju vrhunskih vina. Izazov mi je je sljedeće zlato. Nama je cilj biti bolji nego što smo danas, da se bude Pico bello, kako kaže moj dida Dane uz kojeg ostajem dok je god on uz mene”, siguran je Luka
Vinarija Slamić godišnje proizvede od 10 do 12 000 litara vina koje plasiraju u svome hotelu te u restoranima na šibenskoj rivijeri te u Karlovcu i Zagrebu.
