Milena Tanfara rođena je u Norveškoj, ali ima šibenske korijene, majka joj je s Krapnja, a otac iz Čiste Male, a od 2019. godine njezin dom i dom njezine obitelji, supruga Roka i djece je Krapanj, otok u kojeg se zaljubila još u djetinjstvo kada je na njega dolazila na ljetovanje kod bake, a onda je na njemu pronašla i ljubav, sadašnjeg supruga Roka koji je s Krapnja i potječe iz obitelji ronioca. Na Krapnju su osnovali ribarski obrt Spuga 2 za izlov spužava i koralja, a otvorili su i Muzej ronjenja i spužvi. .
„Svako bi lito provodila kod babe provodila na Krapnju. Uvijek sam bila veza za ovaj otok. Tu sam upoznala i svog supruga Roka. On kaže da me je primijetio još kao mladu djevojku, ali onaj klick se dogodio kasnije. Dugo smo hodali, onda smo se 2003. vjenčali i on je došao živjet sa mnom u Norvešku. Ja sam u Norveškoj imala posao pedijatra u socijalnoj skrbi, muž je radio kao brodski strojar. Dobili smo kćer, a 2019. godine odlučili smo se vratiti na Krapanj i nastaviti obiteljsku tradiciju ulova i prerade spužvi i koralja. Došli smo zapravo da uredimo kuću koju je moj muž kupio kao starinu i ostali tu živjeti. U njoj smo uredili muzej suvenirnicu. Sve što je u njoj izloženo su artefakti nađeni za ronjenja naših predaka za što imamo sve potrebne dozvole, ali i ostali predmeti vezani za tradiciju ronjenja spužava i koralja s otoka Krapnja”, priča Milena.
U suvenirnici nude niz maštovitih suvenira vezanih za morske spužve, vrlo atraktivni nakit od koralja koji osmišljava i izrađuje njezin suprug Roko, a ona sudjeluje u čišćenju izvađenih spužava i koralja i pripremi za izradu suvenira i nakita.
U obrtu i Muzeju radi i sestra njezinog supruga, menadžerica Maja koja je napustila svoj posao i posvetila se Muzeju i suvenirnici, a izrađuje moderne ženske kravate, kozmetičke preparate na bazi maslinovog ulja i smilja...
Obitelj Tanfara počela se baviti spužvarstvom davne 1896. godine u čemu je najpirje bio pradjed Roko Tanfara, potom djed Mileninog supruga, onda otac Danko koji i danas roni sa sinom Rokom i 15 - godišnjim unukom Adrijanom. Ta tradicija koja traje već više od 100 godina prenosi se s koljena na koljeno sa oca na sina.
Njezin suprug Roko koji je 2002.godine preuzeo tradicijski obrt i ona uložili su novac u modernizaciju opreme s dva ronilačka broda, opremili su rafineriju za spužve u kojoj se vrši obrada metodom oksidacije. Skupljanje spužvi te donedavno koralja je kontrolirano, u skladu s propisima, a ono što je Milena dodala je činjenica kako se jedino na takav način može sačuvati ljepota mora uz kojeg živi. Zbog propisa EU odnedavno s eu Hrvatskoj više ne smiju loviti koralji.
„Ponosna sam na to što smo uspjeli sačuvati ronilačku tradiciju obitelji mog muža staru više od 300 godina. I na njoj zasnovati vlastiti posao”, ističe Milena.
U Muzeju, u ostavljenim okvirima predstavljene su izronjeni antički bodeži što su se stoljećima skrivali u jadranskim dubinama, rimski nakit, spuge nevjerojatnih veličina i oblika, te druge morske tajne koje su Tanfare, ali i drugi Krapljani desetljećima čuvali u svojim domovima.
Taj je Muzej odavno prepoznat kao atraktivni turistički proizvod pa ih gotovo cijele godine posjećuju skupine turista iz cijele Dalmacije, učeničke ekskurzije, ali i brojni predstavnici turističkih agencija i turoperatora, a mnogu dolaze i samo po spužve. Tako su im iz šibenskog rodilišta nedavno naručili 100 spužava za pranje tek rođenih beba. Morske su spužve izuzetno vrijedne i korisne u brojnim područjima, a njihovu blagotvornost za kožu odavno prepoznaje i kozmetička, ali i brojne druge industrije. Koristila ih je čak i NASA.
Mileni je drago što su u taj obiteljski posao uključena i njihova djeca. Njezin sin Roko, kaže, mogao bi biti svaki dan na mori i u moru, a u šali kaže. Vjeruju u to da je ta Adrijanova strast jamstvo da će ono što rade biti nastavljeno u njihovoj obitelji.
