Datum objave: 07. Lipanj 2019

Martinska ga je inspirirala za njegovu himnu svih potlačenih crnaca,a udruga Fotopoetika mu uzvraća zahvalnost

Diana Ferić
Diana Ferić

Zahvaljujući šibenskoj udruzi "Fotopoetika" Šibenik ipak nije zaboravio na pjesnika i državnika Aimé Césaire koji je bio simbol nade svih potlačenih naroda. Njegova poema "Zapisi o povratku u zavičaj" postala je himnom svih crnih ljudi svijeta, a napisao ju je upravo u Šibeniku dok je boravio kod svog prijatelja svjetski poznatog znanstvenika Petra Guberine.
Zahvaljujući projektu te Fotopoetike Francusko veleposlanstvo u Hrvatskoj odobrilo je novac za prijevod te poznate poeme na hrvatski jezik.
"Zaista smo sretni u našoj udruzi zbog toga i mislimo da je to velika stvar", kazala nam je Snježana Klarić".

 

Sam Aimé Césaire uvijek je radio govorio o svom boravku u Šibeniku i nikada mu se nije prestao diviti: -Kakav fantastičan pejzaž! Martinska, to je moj Martinik. Otkrio sam Martinik u kojem nisam bio punih pet godina! To je kao san, istu večer počeo sam pisati Zapis o povratku u zavičaj.

Njegove veze sa Šibenikom počele su se rađati desetak godina ranije kada je u Parizu upoznao Petra Guberinu. On mu, uz Léopolda Senghor, postaje jednim od najboljih prijatelja pa ne čudi što ih je pozvao da bude gost u njegovom domu u rodnom Šibeniku. Senghor nije mogao doći ali se Césaire rado odazvao. Nije teško zamisliti kakvu je znatiželju izazivao dok je šetao Kalelargom i rivom pa ni kako uživa na Martinskoj odmarajući oči na vedutama starog Šibenika. Od izlaska Zapisa o povratku u zavičaj 1939. godine do danas gotovo svi stručnjaci koji su se bavili Césaireom i njegovim stvaralaštvom obavezno naglašavaju da je njegovo najvažnije djelo nastao u rodnom kraju, u svijetu ništa manje znamenitog i slavnog, Petra Guberine.

 

No, koliko god su Šibenik i Martinska nadahnuli Aiméa, toliko je on utjecao na Petra Guberinu koji se uz svoj znanstveni rad intenzivno izučavao i tumačio afričku kulturu i književnost te postao jednim od njihovih najboljih poznavatelja. U Hrvatskoj je pobudio veliki interes za afričku kulturu pa su se pedesetih godina gotovo svi ugledni stručni, znanstveni i književni časopisi bavili tom temom. Sam Guberina uvijek je naglašavao autohtonost i autentičnost afričkog stvaralaštva: -Kao pratilac događaja u zoru crnaštva, u njegovu nastajanju i razvoju i njegovim krizama – želio sam dati svoju interpretaciju te ideje iz zemlje koja se uvijek borila protiv rasizma, iz zemlje koja je uvijek pomagala sve kolonijalne narode u borbi za njihovo nacionalno i socijalno oslobođenje, iz zemlje gdje je nastao prvi rukopis manifesta crnaštva poema Aiméa Césairea o povratku u rodni kraj. Najljepše rečenice Petar Guberina posvetio je analizi afričkog ritma kao nositelja misli i osjećaja: Ono što tek moramo tražiti u evropskim literaturama preko kratkih i dugih slogova, preko varijacija akcenta, preko kombinacija matematske naravi, da bismo uhvatili smisao ritma – sve nam je to dano u jednom zamahu s pomoću obične slušne percepcije pri svakoj rečenici ili stihu iz afričke književnosti.

 

Cesaire je umro je 17. travnja 2008. godine u devedesetpetoj godini u gradu Fort de France na karipskom otoku Martiniku. Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy odao mu je počast nazvavši ga simbolom nade svih potlačenih naroda, francuski parlament pozdravio ga je minutu šutnje, pariški gradonačelnik Bertrand Delanoë najavio je da će Césaireovo ime dobiti jedan pariški gradski trg, a aerodrom Le Lamentin na Martiniku preimenovan je u Međunarodni aerodrom Aimé Césaire. Cijeli svijet s poštovanjem se oprostio se od velikog pjesnika i jednog od najvažnijih boraca za ljudska prava u povijesti te jednakost među ljudima i rasama u povijesti čovječanstva. Dostojanstvene komemoracije organizirane su u svim gradovima u kojima je živio, radio i stvarao osim u – Šibeniku. 

Iz kategorije: Kultura