Datum objave: 28. Svibanj 2018

To se u povijesnoj jezgri traži:Otvorena majstorska radionica akademskog slikara i grafičara Zvonimira Vile

Diana Ferić
Diana Ferić

Zvonimir Vila, akademski slikar i grafičar, koji već nekoliko godina živi u Šibeniku, otvorio je danas , nakon dužeg lutanja od prostora do prostora, svoju majstorsku grafičku radionicu u središtu Šibenika, u ulici Jurja Šižgorića, koja je i po svom izgledu i sadržaju ukras povijesne jezgre. Sudeći po uzvanicima to je bio renomirani lokalni događaj.
Taj je umjetnik konačno dobio radionicu u kojoj će moći stvarati, ali ujedno i prostor u kojem će imati neposredan kontakt s publikom i ljubiteljima umjetnosti. Prostor koji je uredio i oplemenio dobio je zahvaljujući dobroti i mecenatstvu obitelji Šare.


Zvonimir Vila, umjetnik koji želi raditi i stvarati u Šibeniku čak i nakon što je usprkos iznimnosti svojih umjetničkih dosega prošao trnovitim putom nerazumijevanja i ignoriranja svog rada, konačno je dobio svoj umjetnički dom, a Šibenik novu kulturnu instituciju kojom se može ponositi.

Pavle Roca likovni kritičar iskreno je kazao da mu je srce puno vidjevši puno ljudi na otvaranju Viline majstorske radionice, ali i zbog toga što se konačno skrasio u Šibeniku jer su poznate njegove putešestvije od grafičke radionice na tvrđave svetog Mihovila s koje je mora otići , do radionice na Gorici, na Trgu pučkih kapetana,u prostoru bivšeg Sljemena nasuprot Starog pazara i konačno je dobio dostojan prostor za rad zahvaljujući Anti Šari koji je uredio i oplemenio svojim talentom i umijećem.

 

„Šibenik se baš ne nalazi u poziciji da razvija kulturne institucije i kulturno stvaralaštvo. Godinama se smanjuje financiranje kulture od nacionalne do lokalne razine, ali umjesto kulturnih sadržaja koji jenjavaju imamo, kako to u Šibeniku vole reći, šušur. Ljudi s e okreću zabavi, a manje istinskom doživljaju umjetničkog djela bilo likovnog, glazbenog ili dramskog. Da ne budemo pesimisti do kraja trenutak je da se prisjetimo doba prije nego što je Šibenik zadesila kuga kada je imao ljude koji su participirali u europskoj umjetnosti. Dugo je Šibeniku trebalo da se oporavi od te kuge i da vrati stari sjaj“, kazao je Roca prisjećajući se koliko je živa bila ulica u kojoj je sada Vilina radionica i svim majstora koji su u njoj radili. Ovaj događaj ohrabruje da ima izlaza iz tog kulturnog mrtvila. „Možda ipak nije sve propalo, a Vila će biti ovdje sa svojim radovima i talentom. On je jedan od rijetkih umjetnika akademskog obrazovanja koji u ovom gradu pokušavaju preživjeti i želim im uspjeh i da im bude berićetno, da im se pomogne da prežive“, zaključio je.

 

 

„Ja sam se u ovaj grad doselio ne slučajno nego da živim u njemu. Rođen sam u Zagrebu, ali su mi mater i ćaća iz ovog kraja, ja sam vlaj. Želio sam oplemeniti ovaj prostor koji je bio u lošem stanju i imao sam u glavi kako će on izgledati. Zahvaljujem se obitelji Ante Šare što mi je to dopustila, a ja u njemu nisam ništa napravio osim onog što mi je Šibenik dao, a to su kamen i drvo. Nadam se da ću u ovom prostoru uspjeti pokazati ono što su prije mene u Šibeniku radila tri poznata umjetnika, grafičara europske razine Martin Kolunić Rota, Horacije Forteza i Natale Bonifazio. Takve umjetnike nema bilo tko, to ima grad Šibenik. Martin Kolunić Rota je u srednjem vijeku bio ono što je nama Dražen Petrović u košarci“, istaknuo je Vila zahvaljujući svima koji ga podupiru, u prvom redu njegovoj djevojci Nikolini Jemo iz Konavala.

 

 

Osebujan kakav je priredio je i osebujno otvaranje svoje majstorske radionice. Budući da mu je baka po mami Slovakinja i da ga je ona odgajala doveo je šibensku djevojčicu Anetu Unić, čija je mama Slovakinja, a tata Šibenčanin da njegov atelier proglasi otvorenim i to bez električne energije, uz upaljene voštanice koje su u ruci držali uzvanici.
Za glazbeni dio programa bila je zadužena zagrebačka kantautorica Elmu Burnić,a program je vodio novinar Admir Čulumarević, direktor Solo Positivo Film Festivala koji se također održava u Šibeniku,a koji je poželio da Vilina radionica bude sjedište i središte sjedište i sjecište ljubitelja majstorskog rada, mjesto puno pozitivne energije koje će služiti i za druženje.

 

 

Obitelj Šare u svojoj ljubavi prema Šibeniku već je Zvonimiru Vili pomogla da radi i stvara u koliko toliko prihvatljivim uvjetima nakon što je bio nepravedno i nepromišljeno otjeran s tvrđave sv. Mihovila i bio prisiljen nastaviti raditi kao beskućnik na Gorici. Da mu omoguće umjetnički rad u okviru kojeg prezentira izvorne srednjovjekovne grafičke tehnike kakve su u Šibeniku primjenjivali njegovi istaknuti grafičari Martin Kolunić Rota, Horacije Forteza i Natale Bonifzio i to na autentičnom srednjovjekovnom tiskarskom stroju, obitelj Šare privremeno ga je smjestila u napušteni lokal u Ulici kralja Zvonimira, a onda mu je bez naknade ustupila zapuštenu, ali izuzetno lijepu i funkcionalnu drevnu konobu u ulici Jurja Šižgorića koju je on vlastitim rukama očistio i uredio.
 

Iz kategorije: Kultura