Novinaru Borisu Paveliću uspjelo je, što je za Hrvatsku zaista veliki uspjeh, da mu knjiga "Smijeh slobode - uvod u Feral Tribune" doživi četvrto izdanje koje je večeras predstavljeno u Šibeniku, u Gradskoj knjižnici, a promocija je pokazala da Feral, 10 godina od njegovog gašenja, i dalje ima svoju publiku.
Na čak 700 stranica bogato ilustrirane knjige autor podrobno opisuje fenomen Feral Tribunea od 1983., kada je počeo izlaziti kao humoristički podlistak Nedjeljne Dalmacije, preko njegovog prerastanja u političko – satirični tjednik do njegovog gašenja 2008. godine, a kako je i večeras potvrdio, odgovarajući na pitanja Emira Imamovića Pirkea koji je vodio predstavljanje te knjige, to nije samo priča o jednoj novini nego i priča o prelomnim trenutcima u Hrvatskoj, o naličju jedne zemlje. To je i mala, feralovska povijest Hrvatske.
„Kada smo pripremali prvo izdanje prije tri godine nismo imali pojma što nas očekuje i ima li Feral uopće više publiku no u svega 40 dana prodali smo svih 700 tiskanih primjeraka. Knjiga je predstavljena na Sajmu knjiga u Frankfurtu na kojem je predstavljala Hrvatsku te u središtu EU –a u Bruxellesu, a onda je, nakon što je ministar kulture postao Zlatko Hasanbegović došla na crnu listu“, kazao je u uvodi Darko Ogurlić, izdavač te knjige koja je do danas prodana u 3 300 primjeraka. Četvrto izdanje posvećeno je nedavno preminulom Predragu Luciću, jednom od pokretačkih motora Ferala, uz posvetu – „Bolje umrijeti od smijeha nego dati život za državu“ što je on zapisao 1991. godine.
Pavelić je podsjetio na prve tekstove Feralovaca, u prvom redu na tekst Viktora Ivančića koji je tada imao samo 24 godine o istupu Jure Bilića, tadašnjeg predsjednika Saveza komunista Hrvatske koji je kritizirao imena nekih bendova poput Čmarnog ubrušćića kao dokaz dekadencije mladih u Hrvatskoj i kritičnost koju se tada usudio pokazati prema tom moćniku ili pak na njegov tekst „Ne klepeći mamulama“ u kojem je ismijao tadašnjeg Sekretara obrane Jugoslavije Branka Mamulu. „ Zamislite da danas neki novinar napiše takav tekst o recimo generalu Krstičeviću. To je nemoguće“, ustvrdio je. Istaknuo je da Fertal nije izdvajala samo antirežimska pozicija nego i izuzetna kvaliteta tekstova i visoka profesionalnost te je zaključio kako se gašenjem Ferala urušila i novinarska profesija u Hrvatskoj.
O radu u Feralu u Feralovskom trojicu Ivančić, Lucić Dežulović govorio je Vlado Matijević , novinar Slobodne Dalmacije koji je u Feralu proveo 13 godina. Podsjetio je na neke zanimljive epizode poput one da je čovjek koji je zapalio Feral kao neprijateljsku novinu nekoliko godina nakon toga došao u kod njih da pišu o njegovom imovinsko – pravnom problemu kao i na to da su feralovci minuciozno pratili političke teme u Hrvatskoj i kritizirali prvi mnoge stvari pa su tako prvi pisali o kriminalnoj privatizaciji i Kutli ili pak dvije godine prije pada Sanadera o onomu za što su ga nakon toga optužili.
Boris Pavelić je otkrio da je knjigu o Feralu napisao u prvom redu zbog toga da se to što su oni radili ne zaboravi, a odluku je donio na inicijativu Slavka Goldšatjna, nakon što su feralovci odbili sami o sebi napisati knjigu. On se do danas divi hrabrosti koju su pokazivali u svojim tekstovima u vrijeme kada se većina novinara u drugim redakcijama postavlja većinom oportunistički.
„Netočno je da je Feral bio bio ljevičarska novina. On je bio slobodarska novina, novina koja se zalagala ne za bilo kakvu slobodu nego za slobodu pojedinca“, kazao je Pavelić i na kraju je citirao riječi koje je, nakon smrti Predraga Lucića, napisala kritičarka Katarina Luketić:
„Predrag Lucić, kao i njegova feralovska družina (V. Ivančić i B. Dežulović najprije), stvorili su zapravo jedinstvenu smjehovnu kulturu na ovim prostorima. Koliko god oni sami zazirali od svake pompoznosti i afirmacija ovakva tipa, ta je kultura ipak jasna, blistava i opipljiva te toliko bogata različitim manifestacijama i ostvarenjima, stilovima, žanrovima i izvedbama, da je nije moguće zanijekati. Njezine granice nisu granice nacionalne države pa ni političke regije; ona se geografski širi tamo gdje se govori i razumije njezin jezik, kako god se on formalno imenovao. Uza sve ostalo, ta je feralovska smjehovna kultura (Bahtinov termin sasvim odgovara) jedno od rijetkih svijetlih naslijeđa iz 1990-ih godina na kojemu se može graditi otvoreno i tolerantno društvo“.
Zato je Feral Tribune važan za današnjicu kao i za vrijeme u kojem je izlazio iako ga, kako je rečeno ne treba mitologizirati, a izvjesno je i da nema šanse da se on obnovi. jer okolnosti su se promijenile. Većina feralovaca koje je službena politika tada smatrala subverzivnim novinarima, a smatra ih i danas, piše u Novostima koje izdaje Srpsko narodno vijeće, a financira hrvatska država.
