Više nema nikakve dvojbe da će ovogodišnji SuperUho Festival biti sadržajno i programski najbogatiji dosad. Za kreativne dodatne sadržaje pobrinut će se generalni sponzor Iskon, a iza programa kao i uvijek stoji ekipa Žednog Uha koja će u suradnji s prijateljima iz DORF-a Primošten pretvoriti u mjesto na kojem će brojni gosti zasigurno provesti pet najljepših glazbeno-filmskih dana na Jadranu. Finalna objava glavnog festivalskog programa donosi još tri izvanserijska imena: sjajnog engleskog folk-punk kantautora Franka Turnera & The Sleeping Souls, britanske post-punk legende The Membranes, te našu uzdanicu pop psihodelije znanu kao Svemirko.
Kad je prije 6 godina Frank Turner sa svojim The Sleeping Souls premijerno nastupio u Hrvatskoj na prvom Terraneu, došao je kao jedan u nizu nadarenih britanski kantautora koji je već imao velik broj fanova i na istoku Europe. Bilo je ipak nešto u njemu što ga je izdvajalo iz te hrpe mladih glazbenika, budući da su iz njegovih pjesama jasno progovarali utjecaji Billyja Bragga i Joea Strummera, a koncerti su u pravilu bili tulumi puni pozitivnih emocija i nesputane energije. Tako je bilo i na tom prvom njegovom nastupu u ovom dijelu svijeta, a samo godinu dana poslije sve se promijenilo. Frank je dobio poziv da nastupi na ceremoniji otvaranja Olimpijskih igara u Londonu pa su njegovu rock'n'roll himnu 21. stoljeća "I Still Believe" uživo mogle čuti stotine milijuna ljudi diljem zemaljske kugle. Uslijedio je potom i rasprodani koncert u londonskoj Wembley areni i postalo je jasno da je polako, ali sigurno, zakoračio u prvu ligu otočkog rock'n'rolla, tako da se malo tko iznenadio kad je 2013. objavljeni "Tape Deck Heart" zasjeo na sam vrh najprodavanijih albuma u Velikoj Britaniji.
Jednako je dobro prihvaćen i sljedeći, 2015. objavljen i još uvijek aktualan album "Positive Songs for Negative People" koji promovira i na ovoj ljetnoj turneji, s razlikom da se isti još bolje primio na euopskom kontinentu gdje je Frank zaposjeo glavne pozornice najvećih ljetnih festivala, a klubovi koje je do prije nekoliko godina mogao samo sanjati postali su premali. Nadati se da će u takvoj konkurenciji Frank pronaći vremena za dolazak u Primošten činilo se besmislenim, ali činjenica da će SuperUho ove godine između ostalih ugostiti i jednog od njegovih najvećih heroja Billyja Bragga očito je bila presudna za njegovu odluku da između niza mega festivala još jednom svrati na obalu Jadrana i to na jednu od njenih najljepših točaka. Nema nikakve sumnje da će, za mnoge jedini legitimni nasljednik Joea Strummera u Primoštenu napraviti spektakl za pamćenje.
malo boljem britanskom poznavatelju rock glazbe izlistate ove činjenice zasigurno će bez ustezanja navesti ime Johna Robba. Davne 1977. godine u rodnom Blackpoolu John je sa svojim srednjoškolskim prijateljima pokrenuo The Membranes, koji će s vremenom steći kultno sljedbeništvo i postati jednim od najvažnijih post-punk bendova uopće. Premda će mnogima pri spominjanju ovog imena zatitrati upitnik iznad glave, The Membranes su nakon objavljivanja prvih nekoliko malih ploča za Criminal Damage 1985. potpisali za tada mali Creation Records, koji će do sredine devedesetih lansirati niz velikih imena britanske glazbe poput The Jesus And Mary Chain, My Bloody Valentine, Primal Scream, Ride, Slowdive, Teenage Fanclub i Oasis. Tko zna kako bi ova priča završila da nije bilo nesretnog Creation Records koncerta u Londonu na kojem su The Membranes trebali nastupiti kao zvijezde večeri, ali su nečijom odlukom, a taj netko nije bio promotor, bili prisiljeni svirati prvi pa je velika većina publike zakasnila na njihov koncert. Uslijedila je svađa s Alanom Mcgeejem, osnivačem Creationa, čiji je prijatelj Slaughter Joe na kraju nastupio kao udarno ime večeri, svađa koja je rezultirala razlazom The Membranes i Creation Recordsa. Niti činjenica da je tada objavljeni "The Gift Of Life" album zasjeo na vrh britanske indie ljestvice i postao uvjerljivo najprodavanijim Creation izdanjem dotad nije spriječila ovakav razvoj događaja.
Sljedećim albumom "Songs of Love And Fury" uslijedio je njihov proboj u SAD, gdje su snimili i svoj treći po redu album "Kiss Ass Godhead". Bio je to jedan od prvih albuma uopće koje je snimio Steve Albini, za kojeg se na iznenađenje Johna i ekipe ispostavilo da je veliki fan Membranesa, te da posjeduje sva njihova izdanja. Još je jedno izdanje ugledalo svjetlo dana prije negoli su The Membranes 1990. prestali s radom, da bi se punih 20 godina poslije okupili na poziv najprije My Bloody Valentinea, a potom i samog Albinija i Shellaca, budući su i jedni i drugi kao kuratori All Tomorrows Parties festivala inzistirali da na istom nastupe The Membranes, kao jedan od njima najvažnijih bendova uopće. Kako to često biva, kemija među članovima benda je proradila, ono što je trebalo biti dvokratno okupljanje pretvorilo se u redovito sviranje po klubovima i festivalima, uslijedile su i britanske turneje s The Stranglers, The Sisters of Mercy i Killing Joke, a kao prvi od vrhunaca uskrsnuća The Membranesa izašao je prije dvije godine povratnički album "Dark Matter/Dark Energy". Kritika ih je po običaju obasula hvalospjevima, a koliko su ovi novi The Membranes i nakon 40 godina moćni uživo mogla se uvjeriti zagrebačka publika kad su prošle jeseni u Tvornici po mišljenju mnogih u potpunosti zasjenili zvijezde večeri Gang of Four. Krajem prošle godine se kao poprilično iznenađenje pojavio i remiks njihovog aktualnog albuma nazvan "Inner Space/Outer Space", gdje su između ostalih mikseve su potpisali Manic Street Preachers, Mark Lanegan, Killing Joke, Godflesh, Therapy? te Alexandar Hacke iz Einstürzende Neubautena.
