Datum objave: 17. Svibanj 2016

Primoštensko SuperUho sve bolje: Stiže jedinstven umjetnik Devendra Banhart

Šibenik News
Šibenik News

Po prvi put u Hrvatskoj, na SuperUho Festivalu u Primoštenu, će nastupiti izrazito cijenjeni folk kantautor Devendra Banhart, na jednom od malobrojnih ovogodišnjih nastupa prije izlaska novog albuma ove jeseni.

 

Tako će još jedan svestran i originalan umjetnik, koji je u svojoj karijeri surađivao s brojnim cijenjenim glazbenicima kao što su Antony and the Johnsons, Beck, Vashti Bunyan, Os Mutantes, Swans, Vetiver, Gilberto Gil, Caetano Veloso i David Byrne, upotpuniti ionako bogat program ovogodišnjeg trećeg po redu festivala SuperUho kojem je od ove godine pokrovitelj Općina Primošten.

 

Tjedan dana nakon što je najavio izlazak novog albuma koji nas očekuje ove jeseni, jedan od ključnih američkih kantautora 21. stoljeća najavljuje i svoj prvi nastup u Hrvatskoj. Bit će to jedan od svega nekoliko koncerata koji će prethoditi izdavanju albuma, a na kojima će se premijerno moći čuti i pjesme koje će se na njemu naći.

 

BIOGRAFIJA IZVOĐAČA

 

Rođen prije 34 godine u Houstonu, Devendra Banhart djetinjstvo provodi u glavnom gradu Venezuele Caracasu, iz kojeg se njegova majka svojevremeno doselila u Texas. S navršenih 14 godina vraćaju se u SAD, ali ovoga puta u Los Angeles gdje će Devendra napokon naučiti govoriti engleski, voziti skateboard te, što se pokazalo najvažnijim, svirati gitaru.

 

Godine 1998. upisuje se na San Franciso Art Institute no umjesto na predavanjima sve više vremena provodi svirajući na ulicama The Castra, u kojem je tada živio, a koji je postao poznat kao jedan od prvih gay kvartova u SAD-u, pa je tako i prvi javni nastup imao na jednom gay vjenčanju kad je između ostalog odsvirao i Presleyevu "Love Me Tender".

 

Niti dvije godine Devendra nije izdržao na fakultetu pa je nakon napuštanja studija ljeto 2000. godine proveo u Parizu gdje je između ostalog svirao i kao predizvođač Sonic Youthu. Po završetu ljeta vraća se u Kaliforniju i počinje nastupati po Los Angelesu i San Franciscu sve dok ga nije otkrio Michael Gira i ponudio mu da objavi album za njegov Young God Records. Tako je u listopadu 2002. nedugo nakon izdavanja demo CD-a "The Charles C. Leary" svjetlo dana konačno ugledao i prvi službeni album "Oh Me Oh My" kojeg je kritika iznimno toplo primila. No pravo oduševljenje ti isti kritičari iskazali su dvije godine poslije po objavljivanju sljedećeg albuma "Rejoicing in the Hands" kad je najdalje u hvalospjevima otišao cijenjeni The Times koji je Devendru proglasio "najvećim glazbenim otkrićem još otkad je Jeff Buckley objavio svoj prvi album". Iste te godine Devendra izdaje i svoj treći album "Niño Rojo" kojim efektno zaključuje prvo poglavlje svoje karijere.

 

Kako je interes glazbene industrije spram Devendre sve više rastao postajalo je jasno da će ga se teško moći zadržati na relativno maloj nezavisnoj etiketi kakva je Young God Records, tako da je potpisivanje ugovora, najprije za XL Recordings, a potom i za još veći Warner, malo koga iznenadilo. Uslijedila su četiri albuma na kojima neupitnu umjetničku vrijednost prati i značajan komercijalni uspjeh, a zahvaljući vezi s planetarno popularnom glumicom Natalie Portman koja je započela nakon snimanja videa za njegovu pjesmu "Carmensita", Devendra postaje metom paparazza i vrućom temom trač magazina širom svijeta. Prekidom veze s Natalie ova pomalo bizarna epizoda u njegovom životu naprasno završava a Devendra se ponovo nalazi u fokusu u prvom redu glazbenih medija.

 

Svoj je posljednji album "Mala" objavio 2013. za cijenjeni Nonesuch, inače podetiketu Warnera koja je desetljećima bila specijalizirana za klasiku i jazz, da bi u proteklih petnaestak godina na bogati popis izvođača uvrstila i birane rock i folk glazbenike. Paralelno s glazbom Devendra je sve ove godine njegovao i svoju strast prema slikarstvu, koje ga je uostalom posredno i dovelo do uspješne karijere glazbenika. Tako je između ostalih svoje crteže izlagao na "the Art Basel Contemporary Art Fair" u Miamiju, u "the San Francisco Museum of Modern Art", u "the Palais des Beaux-Arts" u Bruxellesu te u "Los Angeles’ Museum of Contemporary Art". Poznato je da je naslikao omote većine svojih diskografskih izdanja, a 2010. za omot albuma "What Will We Be" bio je nominaran i za nagradu Grammy.
 

Iz kategorije: Kultura