Četvrtak, 24 Ožujak 2016 10:07

VIDEO: Sejo Sexon uoči Kulturaljke: Zabranjeno pušenje nije Pajo Patak koji pokazuje sise

Napisao: 
VIDEO: Sejo Sexon uoči Kulturaljke: Zabranjeno pušenje nije Pajo Patak koji pokazuje sise

 

Sejo Sexon dugogodišnji frontman kultnog sarajevskog benda Zabranjeno pušenje pričao nam je o fašizmu, alkoholu i tučnjavama na koncertima, stanju duha na Balkanu, ali i inspiraciji za stvaranje. Sve to uoči velikog koncerta u subotu, 26. ožujka, u ex vojarni Bribirskih knezova u Šibeniku.

U hangaru će nastupiti zajedno s mlađim kolegama iz Srbije, Repetitorom te šibenskim snagama – Magul. – Balkan je nepresušno vrelo inspiracije – ustvrdi će Sejo, provjerite zašto to kaže.

 

FAŠIZAM U RAŠI

 

Nakon sedam godina pauze, vraćate se u Šibenik, a sigurna sam da se mnogi još uvijek rado sjećaju koncerta u tada još aktualnom kinu Tesla u središtu grada u sklopu turneje 'Fildžan viška'. Što spremate za koncert pred nama, onaj u hangaru bivše vojarne Bribirskih knezova? Još jednu nezaboravnu noć ili kako ispadne?


Nezaboravna noć je obično ona koja bude 'kako ispadne'. Čovjek, kad svira, na neki način, treba upiti atmosferu kojoj se nalazi, ljude koji su mu došli i da tako stavi točku na 'i' od večeri od koje se mnogo očekuje.


Mi nemamo poseban koncept već se trudimo najviše toga doznati šetajući gradom, kafićima mjesta u kojem sviramo. Na taj način kasnije pokušavamo dogovoriti atmosferi i očekivanjima. Ne pravim stereotipe od toga, nastojimo dati maksimalno energije u taj minimum vremena da budemo u interakciji s publikom i to je pola puta do dobrog koncerta i koncerta koji se pamti.

 

 

Sejo ti si, zapravo, sudjelovao u programu zadnjeg Fališ festivala pa donekle znaš u kakvu atmosferu dolazite. Misliš li da ćete uzbuditi duhove svojim nastupom?

Dogodi se i to, ali na koncerte dolaze oni koji vole ono što govoriš i radiš. Rijetko kad dolaze oni koji to ne vole. Tako je bilo i s festivalom Fališ gdje je bilo ljudi koji imaju drugačije mišljenje nego što je ideološki pristup samog festivala, ali takvi koncepti i festivali su prostori u kojima ljudi razgovaraju i oni su dragocjeni upravo da bi se izbjegli konflikti, napetosti i agresija što, na kraju, najčešće proizlazi iz šutnje, nekomunikacije.

 

Mislim da je formula suživota u razgovoru, komunikaciji i da posjećujemo drugo i drugačije. Ali ne da bismo onemogućili taj govor, koncert, da bismo ga sabotirali nego da pokupimo nove informacije. Ja sam, u vrijeme izbora u Sarajevu, išao na sve skupove. I desničarske i ljevičarske. Mislim da čovjek na taj način ima manje šanse da upadne u crnu rupu i postane ekstreman u bilo kojem smislu.


Mislim da su naši koncerti prilika da se čuje jedno mišljenje, jedan pogleda na svijet. Ne kažem da je to sve bogom dano, da je istina, ali otvaramo neku priču i mislim da bend ne treba biti Pajo Patak koji pokazuje sise i silikon nego da kao javna figura imamo širu ulogu. Mi prihvaćamo i taj dio posla.

 

Aktualni singl 'U tvoje ime' sa zadnjeg albuma 'Radovi na cesti' dobio je i video uprizorenje. Zanimljiva je lokacija snimanja video spota. Istarska Raša. Što vas je privuklo lokaciji?


Lokacija je zanimljiva iz svakog pogleda i iz arhitektonskog i iz povijesnog i komunicira s današnjim vremenom jer, ustvari, podsjeća na nešto što mnogi danas prizivaju. I mnogi bi trebali otići u Rašu vidjeti kako je fašizam zamišljao društveni život, klase, ustroj društva. Bilo bi zanimljivo da to vide jer mislim da bi tada manje govorili i prizivali duhove prošlosti. Mislim da se tamo lijepo vidi kako fašizam zamišlja ljude u kastama, slojevima. Imaju naselja za elitu, radnike. Ne kažem da to danas ne postoji, ali u Raši je to determinirano ibermenšima koje su, nažalost, Partizani razbili pa ih se više ne može vidjeti.


Zanimljivo je da Raša ne prepoznaje turistički potencijal te arhitekture i tog vremena. Imam osjećaj da se o tom gradiću veoma malo zna i da bi se mogao napraviti turistički koncept baziran na ideji talijanskih fašista koji su htjeli napraviti ideal fašističkog društva kroz arhitekturu u Raši.

 

IMAO SAM LOŠIH ISKUSTAVA U ŽIVOTU

 

Jest li dosad imali problema zbog pjesme što zbog nedvojbeno nedvosmislenog teksta što zbog samog spota koji jasno aludira na sve ono što ne valja u današnjem društvu, a izvučeno je iz relativno bliske prošlosti? Jesu li vas dušobrižnici prozvali zbog čega? Čitam da vas Istrijani hvale zbog promocije njihovog malog mjesta.


U javnom djelovanju uvijek moraš biti suočen s reakcijom na ono što radiš i ne treba pri tom biti posebno angažiran da bi ljude pokrenuo na neki feedback. I to je kao kad odeš u rudnik pa nikad ne znaš kad ćeš se vratiti. Ne treba zaboraviti Johna Lenonna koji je uvijek pjevao o ljubavi i miru i imao je baš, kako bih rekao, prekrasan životni svjetonazor i filozofiju pa je opet reakcija jednog čovjeka bila takva kakva jest da on više nije među nama.


Ljudi koji se bave ovim poslom ne trebaju se ničemu čuditi. Imao sam i ja loših iskustava u životu, ali to je nešto s čim, kad se prvi put popneš na stage, moraš biti načisto, da ovaj posao nije samo uspjeh, zlatne ploče, publika i mediji. U ovom poslu postoji i ona tamna strana na koju svi koji uđu u ovaj posao moraju biti spremni.

 

Poznato je da su brojne pjesme Zabranjenog pušenja inspirirali stvarni likovi, situacije koje su se zaista dogodile koliko god ponekad nestvarno zvučalo dok slušamo pjesme. Kladim se da posljednjih mjeseci prštite od inspiracije s obzirom na događanja u Hrvatskoj pa i regiji i ostatku svijeta?!


Ovaj prostor definitivno nije dosadan. Često znam reći da živim u Švicarskoj ili Švedskoj sumnjam da bih napisao toliko albuma, tv serija, spotova. To je ono što kažu u Bosni, dobiješ na Čupriji, izgubiš na mostu. Koliko god bila teška neka socijalna situacija, koliko god bile napete političke prilike, s druge strane, takav prostor obiluje s budalama i grotesknim likovima koji zaslužuju da budu opjevani.


Inspiracija je zaista tu kad je Balkan u pitanju. Zato, vjerojatno, toliko pjesama i filmova dolazi s ovih prostora i neke dobre umjetnosti. Izgleda da je dobra umjetnost u proporciji s vremenom i prostorom u kojem živimo. I da, Europa je već ranije preko Bosne i Hrvatske, njihovih izbjeglica, imala priliku upoznati se s tim što znači voditi nestručnu i nezdravu politiku, nedosljednu, i takve stvari uvijek izazovu puno veći problem i taj problem obično eskalira. Mislim da je ovog puta Europa u prilici da pokusa što je skuhala i nadam se da će se iz svega ovog izvući pametan zaključak.

 

NEKA SULUDA VREMENA

 

Uspijete li uopće odoljeti toj inspiraciji iz smjera stvarnih likova 21. stoljeća ili poput Oscara Wildea, možete odoljeti svemu osim iskušenju?!


Kompleksno pitanje. Inspiraciju ne doživljavam kao nešto svoje ili talent. Mislim da svaki čovjek mora biti otvoren prema mjestu odakle inspiracija dolazi. Nikad nisam sjedio osam sati i pisao. Uvijek sam čekao da to nešto odnekud dođe i to mi je najčešće dolazilo u nekim suludim vremenima, u pet sati ujutro ili, ne znam, u autobusu dok se zabavljam s dijetom koje se igra.


Čovjek samo treba držati otvoren taj ventil, ne treba se nervirati. Inspiracija ne dođe i po godinu dana. Dođe sama od sebe i o tome čovjek ne može odlučiti pa zvao se on i Oscar Wilde. To je viša sila i kad je nema ne treba paničariti, pokušavati održati se u sedlu da budeš stalno velik umjetnik ili stalno prvi. Jednostavno kad je vrijeme za tebe i kad stvarno imaš inspiraciju, tada si prvi. Ako nisi, nemoj se nervirati. Ako i ne dođe, to je božja volja.


Ja svaki dan živim kao da je zadnji jer nitko ne zna koliko će u ovom poslu trajati. I koliko će vrijediti to što je napravio.

 

Iza benda je dugih trideset godina glazbenog djelovanja. Da li bi Zabranjeno pušenje uživalo status koji ima danas da se nije odlučilo (slučajno ili namjerno) za društveno angažirane teme i je li to bio duži put do uspjeha?


Pa nismo puno razmišljali o tome kad smo počinjali. Znali smo da nećemo biti bend koji će raditi po nekim standardima uspjeha sarajevske pop škole i da se nećemo dodvoravati publici s prokušanim formulama i tako uspjeti kao Zdravko Čolić ili Bijelo dugme. Znali smo da hoćemo drugi put. Sad hoće li on biti teži ili lakši, nismo razmišljali. Na početku, ispalo je da je bio teži jer nismo lako dolazili do pozicije da nekomu budemo predgrupa, da sviramo u domovina omladine i sličnim institucijama. Niti smo među tim ljudima bili omiljen bend za pogurati, što se kaže u Sarajevu.


Međutim, kad smo nakon četiri, pet godina uspjeli nadići granice Sarajeva i postati neki jugoslavenski bend i biti prisutni na velikom prostoru, tada smo postigli velik ugled jer su ljudi znali naš put, kroz što smo sve prošli da bismo postali to što jesmo. Vraćamo se na ono, svako zlo za neko dobro.


Sve se može napraviti ako čovjek ima volje i upornosti. Putovi su različiti i način na koji bendovi uspijevaju i načini na kojeuspiju zadobiti pažnju i postati bend koji se prati nisu isti, tako da ne znam da li bih ovaj put preporučio svakom. Svaki režiser, svaki radnik bira put do svoje publike na svoj način i nema tu formula.


Tko je publika koja danas dolazi na vaše koncerte? Generacije i generacije su stasale uz pjesme Zabranjenog pušenja i još uvijek ima mladih ljudi u Hrvatskoj, BiH i Srbiji koji pjevaju i 'Baladu o Pišonji i Žugi', i 'Jugo 45' i 'Šokiraš me, majke mi' kao da su djeca bila kad su te pjesme prvi put svirane.


Mene Elvis često zafrkava da sam 'Sejo Sexon. zabava za cijelu obitelj'. Mi smo benda za više generacija i to je jedan od najvećih komplimenata - da su nas prihvatila djeca koju su roditelji gnjavili sa Zabranjenim pušenjem. Danas smo bend koji vole roditelji i djeca. To je nagrada veća od svih Porina, Davorina i ostalih koji se mogu osvojiti na estradi.

 

Mladi ljudi uglavnom ne vole ono što roditelji slušaju bez obzira što je to možda i dobro. Ja to znam iz vlastitog iskustva i, ono, jednostavno, to je default ove generacija. I mi djelomično osjećamo, kao bend srednje generacije, da ne kažem starije, da svaka nova generacija ima svoj bend, svoje miljenike.

 

Ali moram reći da imamo prilično sreće i da često nove generacija prihvaćaju naš rad, da postoji svijest o tome da je naš bend nekad bio mali bukvar, mala abeceda za bendove koji su došli kasnije poput TBF, Hladno pivo ili Dubioza Kolektiv i S.A.R.S. Ne možemo se potužiti. Mislim da po tom pitanju imamo sreće u karijeri.

 

TUČNJAVA UZ LEB I SOL

 

Svima koji su bili na barem jednom vašem koncertu jasno je da je riječ o glazbi koja budi emocije, tekstovima koji diraju tamo gdje boli ili, po nekima, u što ne bi smjeli. Događaju li se zbog neredi na koncertima koje bi mediji kasnije okarakterizirali kao one nastale na račun nacionalne netrpeljivosti?


Pa, moram priznati da naši ljudi na koncertima prilično piju i gazde klubova i kafića gdje smo radili nastupe, rekli su nam da naša publika postiže zanimljive rezultate po pitanju alkohola. Što je opet prilično paradoksalno u odnosu na to da ne pamtim zadnjih dvadeset godina, ili barem poslijeratno doba, kad se na koncertu dogodio incident. To je zaista prava rijetkost.


To mogu objasniti samo tako da je ljudima bend zanimljiv jer sam najviše tuča vidio u Sarajevu na koncertima Leb i sol. Kad krene Stefanovski s onim beskrajno dugim solažama. Kad ljudima do dosadi, kad krene gnjaviti ljude, onda se ljudi krenu međusobno promatrati i krene ono 'šta je, šta gledaš', 'šta mi gledaš curu', 'nu ti glave' i tada počne tučnjava.


Bend ne smije biti dosadan jer dosadan bend je pola puta do incidenta u klubu i zato sve svoje kolege upozoravam da obrate pažnju na to, da gitarist ne pretjeruje sa solažama.

 

Prethodno sam spomenula 'Baladu o Pišonji i Žugi'. Pokrenuli ste crowdfound kampanju za prikupljanje financijskih sredstava kako biste snimili seriju. U kojoj je to sad fazi?


Evo, mi smo već prilično daleko otišli. Već smo dobili i hrvatski i bosanskohercegovački fond za kinematografiju, riječ je o ozbiljnim sredstvima. Plakali smo ljudima na ramenima kroz cijelu prošlu godinu, radili smo i trailere s ono malo sredstava, snimili smo nekoliko scena za film i, eto, isplatilo se.


Predali smo na sve regionalne fondove, na dva smo prošli i ukoliko prođemo na još jednom imamo priliku ući u neke eu fondove pa postoji lijepa nada da se film krene raditi već ovog ljeta.

 

 

Planirate kakvu turneju ovog proljeća / ljeta ili idete koncert po koncert? Kakvi su planovi za ovu godinu?


Da budem iskren, tek sam došao s puta i nisam stigao informirati, ali bit će koncerata, bit će toga još jer montiramo turneju. Sigurno ćemo se negdje vidjeti jer kako bi James Bond rekao 'nikad ne reci nikad'. Za petnaestak dana će sve biti na našoj web stranici pa provjerite.

 

 

 

Razgovarala: Snježana Klarić

Foto: Zabranjeno pušenje / Facebook 


 

Objavljeno u Kultura i zabava
Više u ovoj kategoriji:

ČASOPIS VOLIM ŠIBENIK

 

MOK.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda mok.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se!