Maksim zna posao, poziranje i reflektori su uostalom dio njegove svakodnevice. Svaki će vam fotograf reći da nema većeg zadovoljstva negoli raditi s nekim tko zna što se od njega traži, koga kamera voli i tko se ne ponaša kao "zvijezda". Premda sigurno jest jedna od najvećih glazbenih zvijezda u Hrvatskoj Maks je prije svega normalan dečko koji voli svoj posao, ulaže u sebe i zna kamo ide. Trenutno je u planu pohod na rusko tržište na kojem je Maksimova glazba sve popularnija, uskoro će ponovno razveseliti svoje obožavatelje i ući u londonski studio kako bi snimio svoj 9. album. Hrvatska publika u njegovoj glazbi može uživati već 16. svibnja kada će nastupiti u kazalištu u svom rodnom Šibeniku te ovog ljeta kada će održati brojne koncerte po obali, piše portal buro 247.hr.
Kakav je status crossover glazbe danas u svijetu?
Smatram da je dosta povoljan. Crossover glazba postaje sve popularnija i poznatija u svijetu, a tome svjedoči i velik porast crossover glazbenika koje potpisuju najveće izdavačke kuće.
U jednom određenom periodu svijet je obuzela navala crossover ženskih izvođača u hiperseksualiziranim stylinzima. Misliš li da je taj imidž naštetio crossover glazbi i bacio na nju etiketu neozbiljnosti? Kakav je tvoj stav prema tomu?
Mislim da bi te dvije vrste glazbe, klasičnu i crossover, trebalo gledati potpuno odvojeno. One su potpuno različite kako po samoj strukturi tako i po načinu izvođenja. Koncerti crossover glazbe izgledaju puno dinamičnije s velikom produkcijom na stageu. Izgledaju kao pop koncerti, tako da je i styling glazbenika tome prilagođen.
Kada ljudi gledaju nečiji uspjeh izvana obično vide samo konačan rezultat, slavu, moć i financijsku korist. Rijetko kada razmišljaju o putu koji je osoba prošla do tog statusa. Više puta si naglašavao da tvoj put i nije bio posut ružama, kako se kaže. Koliko ti je teško bilo doći do današnje pozicije? Na kakve si sve prepreke nailazio?
Moj put do ovog što imam danas je trnovit i dug. Nažalost, ja sam gradio karijeru u poslijeratnoj Hrvatskoj kada su ljudi imali puno većih briga nego slušati koncerte. Financije za svoja školovanja, usavršavanja i odlaske na natjecanja sam morao pronalaziti sam jer za nas glazbenike nisu bile formirane nikakve stipendije. Doduše, takve situacije su barem utjecale na razvoj mojih menadžerskih sposobnosti za kasnije.
Sjećaš li se trenutka kad si shvatio da si uspio? Kad si sebi rekao: "Maks, to je to, sad ideš samo prema gore"? Koji je to trenutak bio?
Bilo je to u Parizu. U to vrijeme sam se tamo školovao, a moj današnji menadžer Mel Bush me po preporuci došao poslušati i upoznati. S obzirom na to da sam znao tko je Mel Bush, čovjek koji je praktički izmislio žanr crossover glazbe i bio promotor Davida Bowieja, Eltona Johna, bendova Queen i Led Zeppelin te drugih, imao sam poprilično veliku tremu prije susreta. Nakon što sam odsvirao, Mel me samo pogledao i rekao da je njegova potraga završena i da će moj život od tog trenutka biti potpuno drugačiji. Tako je i bilo. Uskoro nakon tog susreta potpisao sam ekskluzivan ugovor za jednu od najvećih svjetskih izdavačkih kuća EMI i moja karijera je krenula munjevitom brzinom.Chopin je jednom izjavio: "Bach je astronom koji otkriva najljepše zvijezde, Beethoven izaziva svemir, a ja samo nastojim otkriti dušu i srce čovjeka". Kakvu emociju ti komuniciraš kroz svoju glazbu? Pokreće li te melankolija poput većine umjetnika ili te vodi neka druga jača energija?
Inspiraciju za svoju interpretaciju crpim direktno iz glazbe koju sviram, ali i svaku svoju emociju izražavam kroz klavir - ljutnju ili tugu, i ovisno o tome sviram određene kompozicije.
Tko su ti najdraži klasični autori? S čijim se skladbama možeš najbolje poistovjetiti, kao da su napisane baš za tebe?
Moji glazbeni afiniteti uvijek su mjereni prema ruskim autorima, pretpostavljam zbog slavenskog podrijetla. To je primijetio moj professor na Ferenz Liszt konzervatoriju u Budimpešti jer umjesto da za vrijeme studija biram djela Liszta, moj se repertoar skoro u potpunosti sastojao od ruskih skladatelja Prokofjeva, Rahmanjinova, Stravinskog.
Imaš li neke rituale prije koncerta? Moliš se, skačeš, boraviš u crnoj sobi:)? Jesi li praznovjeran na taj način?
Nisam praznovjeran. Na dan koncerta nastojim što manje vježbati i što više odmarati, naravno ako taj dan ne putujem što je inače česta praksa. Kroz kompozicije prolazim mentalno s notama u rukama, ali bez klavira.Iznimno si popularan u Aziji, a sada se pripremaš i za osvajanje ruskog tržišta, gdje si ušao na mala vrata, kako se kaže, i to s reklamom za vodu. Možeš li nam reći nešto više o tome?
Prošle godine smo imali vrlo uspješnu suradnju s njihovom kompanijom koja je koristila moju glazbu u reklami za svoj proizvod na nacionalnoj televiziji. Ta reklama je popularizirala moju glazbu u Rusiji i naglo smo primijetili veliki porast zainteresiranih fanova iz Rusije putem Facebooka i po prodaji moje glazbe na iTunesima. Nekoliko puta sam nastupao u Rusiji, ali su to bili privatni koncerti za ruske kompanije. Moj menadžment upravo radi na tome da se moj posljednji album "The Movies" izda na ruskom tržištu.
Ne mogu se ne dotaknuti tvog imidža. Kad smo snimali i ušli u tvoj ormar doživjeli smo sreću kao žena kad uđe u trgovinu punu stvari koje joj baš trebaju. Pun si odličnih komada i, kako kaže Romano Decker, tebi stilist jednostavno ne treba. Koliko ti znači odjeća i moda općenito?
Moda me oduvijek zabavljala. Uvijek sam volio eksperimentirati s odjećom, ali i s bojom kose tako da sam tijekom godina imao zelenu, crvenu, plavu... sve moguće boje. Ne pratim slijepo trendove već imam svoj određeni stil i po tome kupujem odjeću.
Koliko ti je specifičan imidž koji njeguješ od samih početaka pomogao u karijeri?
Mislim da mi je imidž dosta pomogao. Crossover glazbu prati uglavnom mlada publika koja se lakše poveže s izvođačem koji izgleda slično kao i oni.
Prije turneja imaš gotovo spartanski režim kada uglavnom vježbaš po nekoliko sati dnevno. Što radiš kada ne radiš? Koji je tvoj način relaksacije?
Prije velikih turneja znam vježbati i po sedam sati dnevno. Kad turneja krene, više nemam taj luksuz vježbanja jer jednostavno nemam vremena. Turneje su izuzetno naporne jer uključuju skoro svakodnevna putovanja, press konferencije, intervjue, probe i drugo. Za relaksaciju nastojim što više plivati jer me to opušta, a i odlično je za ukočene mišiće ruku.
Izvor: http://www.buro247.hr/kultura/glazba/ekskluzivan-intervju-maksim-mrvic.html
