Od djetinjstva s morem povezujem sunce, blage večeri i glazbu koja se širila iz borića ili obližnjeg hotela sve do ponoći. A onda je bio fajrunt. Svi oni željni noćnog provoda hodočastili su u disco klubove,a ostali svijet mogao je mirno spavati.
Od onda se štošta promijenilo. Uz pametne komunikacijske tehnologije i virtualne vodiče preplavili su nas partijanerski klubovi, plaže i otoci s danonoćnom zabavom na otvorenom. Mladi očito u tome uživaju što dokazuje popularnost party destinacija kao što su Zrče, Hvar, Tisno u nas ili Mallorca, omiljena party destinacija mladih Nijemaca. Kako bi rekla moja baka: Tko voli nek izvoli!
Problem nastaje kada ne voliš a prisilno konzumiraš i patiš se do jutra. Vruće je, prozori su otvoreni a iz polusna te mučki strese tehno beat s ritmičkim dum, dum, dum, duf, duf, duf koji ne prestaje do jutra. Ne pomažu ni čepići za uši jer cijelo tijelo vibrira a u glavi zuji, tutnji i bruji a ujutro se osjećaš kao da te pregazio traktor. Moglo bi se patentirati kao suvremeni način mučenja. Do jutra si spreman sve priznati samo da prestane !!!
Doselivši se u Šibenik mislila sam da je to idiličan, plemićki, obiteljski grad, grad djece, kulture, dobre hrane i sofisticirane zabave - šansona, klasična glazba, klapska pjesma, orgulje, ples, priredbe, izložbe. Prava poslastica za mlade i stare koji očekuju više od cuge, preglasne mjuze i komada.
U tom kontekstu ne shvaćam kako je moguće da npr. s plaže Banj po cijele noći odjekuje nemilosrdno nabijanje basova koje mnoge noći pretvara u noćnu moru.
Tuže se susjedi jedni drugima, kako su neispavani kao i njihovi gosti. Posebno mi je žao djece i starijih ljudi, koji bi radi toga mogli imati zdravstvene posljedice. Unatoč tome, čini se kao da se ne žele ili ne usude glasno pobuniti . Prejaka je fama da je duf, duf, neki općeprihvaćeni turistički standard koji u ime dobrobiti i razvoja lokalnog turizma valja trpjeti. Prekratko sam ovdje da bih sudila o razvojnoj strategiji turizma grada ali mi logika, doduše malo uspavana i ne fokusirana uslijed noćnog bdijenja, govori da u cijeloj priči nešto ne štima.
Na gradskoj plaži, gdje se uglavnom kupam, vidim mahom obitelji, domaće i strance, te stariju populaciju. U điru po gradu slična slika, obogaćena sredovječnim ekipama s jahti i grupama s kruzera. Tvrđavu sv. Mihovil, u čijem susjedstvu stanujem, također svakodnevno posjećuje navedena populacija. Usudim se kladiti da je među svim tim gostima samo šačica partijanera, premalo da bi se opravdao noćni teror.
Grad Šibenik, koji svoju destinacijsku prepoznatljivost izgrađuje na festivalima, neminovno će organizirati i nekolicinu onih koji će građane koštati neprospavanih noći. Međutim, noćnu buku, koja nije dio festivalskog šušura, nego je privatna inicijativa pojedinih ugostitelja, treba obuzdati - građana radi ali i svih onih turista koji posjećuju Šibenik radi kulture, one materijalne ali i one nematerijalne.
