Berekin Oliver Jakovčev, trubadur dalmatinskog zavičaja, ljubavi i životnih radosti, oglasio se novom, ovoga puta dubokom i snažnom angažiranom pjesmom koja ujeda za srce i zove: -Ljubi probudite se! Pjesma „Meni se plače” jecaj je ranjene dalmatinske duše koja vapi jer je sva zgoda da će umrijeti i izumrijeti. Pjesma bez anestezije secira stvarnost Dalmacije koja pada pregažena pod kopitama Zlatnog teleta novca i tsunamijem droge, apartmana, diviniziranih istočnjačkih cajki, pohlepe i bahatosti onih koji misle da novcem mogu kupiti sve, a mogu jer im to pragmatično, zbog para dozvoljavamo i još im se klanjamo kada nas ponižavaju ulazeći nam u crkve neprimjereno odjeveni. Stihove pjesme koju pjeva Oliver napisao je pjesnik Zoran Trubić koji je skladao i glazbu. Pjesmu „Meni se plače” glazbena kritika je opisala kao „humorističnu satiru o ljetnoj svakodnevici i turizmu u Dalmaciji” jer nije prepoznala da je riječ o snažnoj protestnoj pjesmi. Možda je za to kriv i berekinski imidž Olivera Jakovčeva koji ovdje, iznenada, prometnuo u trubadura borca koji se bori za opstanak pjevajući dublju, umjetnički zreliju i snažno angažiranu poeziju. Meni se plače Kada uz more puste stare, mokre šugamane I onda pobignu u svoje ladne apartmane Ko da je parking, misto čuvaju na plaži Cili dan kad viću dici, malo se namaži Oooo - meni se plače. Kada uz škampe mrtvi ladni, naruče koka kolu O Bože zašto takvi nama šetaju po bolu Kad neki polu gol, u crikvu uđe bos Poša bi tako rado za njim, i razbija mu nos Oooo - meni se plače, Tad bižin doma, bižin, trčim lakih nogu Jer gledat sve to ljudi moji, ja više ne mogu Meni se plaće, i samo plaće Od muke plaće … plaće na najjače. solo - Kad u kafiću na štekatu momak pije fensi konjak Kroz prozor bisnog auta dere novi mu narodnjak Misto Olivera, TBFa, Bare Majke, U ponoć mojim mistom sada grme samo cajke eeee - meni se plače, Kad napušu sve ono što napuvat se može i vrićice iz dućana Uredno poslože u debelom ladu kad sarma zamiriše tada klape a i tice pismu zapivaju tiše Eeee - meni se plače, Sad bižin doma, bižin, trčim lakih nogu jer gledat sve to ljudi moji, ja više ne mogu meni se plače, i samo plaće od muke plače, plaće na najjače. A kad odu mojim mistom, zavladaće Tišina ribe će se vratit, iz najvećih dubina Škovace će skupit, dobri barba Ive Na pučinu ću gledat, s naše stare rive Meni se plače, i samo plače Meni se plače, od muke plače … plače na najjače.
