Blagdan i k tomu sunčan studen dan nije pretjerano 'zatrpao' ulice starog Skradina ljudima zbog čega slobodno možemo zaključiti kako i Skradin poput mnoštva drugih gradova svoje veličine u županiji boluje od zimske bolesti kada se s prvim ledom pretvara u, narodu poznato, grad duhova.
Skradin živi tijekom turističke sezone, a već 1. studenog tek zaljubljenici u sunce, makar jesensko, druženje uz obalu i oni najmlađi koji ne odustaju od igra na igralištu, izlaze na ulicu i koriste lijepo vrijeme.
Broji Skradin i pokojeg turista, nije da ih nema. Još ih ima koji u kratkim rukavima hodaju ulicama s kartama u rukama ili uz rivu čekaju da 'Guduča' zaplovi put Skradinskog buka.
Zeleni se rijeka Krka kao najljepši smaragd i grehota ju je propustiti vidjeti samo zato što se zrake sunca pomalo sramežljivo i jesenski lijeno probiju do površinskog sloja kože čovjeka.
Lijepo je. Tiho, sa žamorom u najfrekventnijem kafiću u malom mistu. Lijepo je i nimalo dosadno. Skradin u jesen pruža poseban užitak nama koji tamo stignemo tek povremeno.
