Ako uguglate njezini ime neće vam se o njoj otvoriti gotovo niti jedan teksta, a iza nje su stotine i stotine mentorstava u likovnim i dramskim radionicama i više od 200 nagrada u Hrvatskoj i svijetu, 9 medalja, 10 igrokaza, stripova, slikovnica, volontersko sudjelovanje u aktivnostima Lige za borbu protiv raka u Šibeniku i generacije i generacije sretne djece u kojima je pobudila kreativno izražavanje. Ona je Helena Šarić, majka dvojice odraslih sinova i jedne kćeri, novopečena baka koja 28 godina radi kao učiteljica razredne nastave u OŠ Jurja Šižgorića u Šibeniku. Sva je ta priznanja osvojila sa svojim učenicima koji je obožavaju kao i ona njih. Zbog toga je i kandidirana za ovogodišnje priznanje "Šibenska grandeca". Kada smo je, gledajući u razredu slike njezinih učenika pokazali nevjericu da su to sve nacrtala djeca četvrtog razreda osnovne škole samo je kratko komentirala :"Treba znati to kod njih postići".
Nije od velikih riječi. Samozatajna je pa će je Šibenčani prije prepoznati po ocu i majci, čuvenoj šalturici u šibenskom teatru, pokojnoj Adeli Jugović od koje je naslijedila kreativnost, ali odmah dodaje da je zaslužan i otac Boris koji je po struci električar ali je čini čuda i autor je prvih svjetlećih reklama u Šibeniku. Prisjeća se s tugom i pojknog brata koji je poginuo prije 13 godina na motoru za koje je upravi bio "tata - mata" i već je po sluhu prepoznao svaki kvar.
- Odmalena sam željela biti učiteljica i ništa više. To je za mene poziv i dandanas ga radim s istom ljubavlju kao i na početku. Zaista ga radim s ljubavlju i uživam u njemu. U svojim razredima uvijek imam dramsku, likovnu i glazbenu sekciju. Djeca uživaju u tim aktivnostima. Ja u njima potičem to kreativno izražavanje, a oni mi vraćaju svojim predanim radom i veseljem koje pokazuju, priča Helena, a od tih dodatnih aktivnosti koje joj nisu "u opisu radnog mjesta" nije odustala niti nakon što je prije dvije godine iznenada postala udovicom.
Ona s djecom radi u likovnoj i dramskoj radionici i ili samoinicijativno ili na poziv sudjeluju u različitim natječajima čak i onim inozemnim pa su jedno od medalja osvojili u Egiptu oslikavajući teme vezane za egipatsku kulturu. Sudjelovali su i na likovnim natječajima u Njemačkoj, Sloveniji, Bugarskoj, Rumunjskoj, Mađarskoj, Poljskoj, Latviji i Japanu.Ona je sama napisala i osmislila 10 igrokaza koji su svi snimljeni i postavljeni na Youtube kanal.
"Na naslovnici knjige ‘Učenik s teškoćama između škole i obitelji’ profesorice Ljiljane Igrić i skupine autora je likovni rad jedne moje učenice. Moji su učenici izradili i maskote Međunarodnog dječjeg festivala. rad moje učenice je na platnenim vrećicama IDEM s natpisom "20 godina od integracije prema inkluziji u obrazovanju" , naši su crteži i na zidnom kalendaru i rokovnicima Gradskog društva Crvenog križa Šibenik. Radili smo i stripove među kojima su prvi ‘Šibenik Krešimirov grad’ i ‘Šibenska kapa hrvatska bajka’. Tiskali smo i slikovnice, a među njima su i tri taktilne za slijepe osobe, surađujemo sa župom Gospe van grada gdje izvodimo prigodne igrokaze. U šibenskoj Gradskoj knjižnici sudjelujemo na likovnim radionicama s određenom tematikom kao što su licitarsko srce, božićni ukrasi, pahuljice, snjegovići, proljetno šarenilo, uskrsno šarenilo, voćka u jesenskom ruhu, jedrilice, smokva, božićna jelka, Šibenik, glagoljica, svijetlo, likovi iz bajke, morsko šarenilo i tako dalje, nabraja Helena, a popisu kao da nema kraja.
Posebno je veseli i to što kroz takav rad kod djece razvija svijest o potrebi pomoći slabijima ili bolesnima pa tako oni svoje slikovnice i ukrase prodaju na akcijama Lige za borbu protiv raka i stalno sudjeluju u obilježavanja Dana narcisa i dana ružičaste vrpce. Surađuju i s centrom za odgoj i obrazovanje na Šubićevcu, s dječjim vrtićima. Osim što surađuju s udrugama i institucijama na području naše županije imaju dugogodišnju suradnju i s jednim osječkim muzejom kao i muzejom u Velikom Taboru te eko udrugama u Osijeku i Dubrovniku gdje su nastupali s igrokazima.
"Rad s djecom me ispunjava. Ljubav je veća od novca, puno veća. Kad dobijete prvaše, dobijete i djecu koja plaču, ne mogu mirno sjediti, sve ih opet naučite i izdržite, brišete im nos. Nijedan novac to ne može platiti. Istina je da se djeca ne igraju, stalno su na mobitelima, ali trebamo ih potaknuti. Kroz razne situacije ih učim i ukazujem im na dobro. Mislim da me poslušaju. Nekada se i dogode situacije koje nosimo doma. Kuham ručak i razmišljam jesam li dobro postupila. Svi se učimo dok smo živi
O nominaciji za Šibensku grandecu kaže kako je nije očekivala.
- Odbijala sam tu nominaciju, nije mi bila po volji. jer se ne želim isticati, ali na kraju su me moje prijateljice i roditelji djece koju učim nagovorili da je ipak prihvatim", priznala je.
