Umro je prof. Boško Bujas – Ronteč. Jedan od najsvestranijih sportaša, koje je imao Šibenik. Nije bio samo dobar rukometni trener i nadareni rukometaš, napisao je kolega Ivo Mikuličin na portalu Šibenski.hr, opraštajući se od tog poznatog Šibenčanina, profesora tjelesnog odgoja koji je desetljećima odgajao šibenske srednjoškolce.
Požutjele novine otkrit će vam podatak da je taj nadareni Dolačanin branio i boje košarkaša Šibenika. Zarana je na utakmicama na male branke ispred dolačke peškarije zamijećen i kao nadareni nogometaš. Dolačka malonogometna momčad (Paško Čipin, Kreše Aras, Pere Županović – Penjac, Aco Baljkas, Boško Bujas) bila je gotovo nepobjediva na svojoj „Livadici“, kako su zvali prašnjavi teren na Martinskoj.
U doba, kad je nezaboravni Splićanin Toni Petrić gradio šibenske vaterpolske i plivačke temelje, Boška Bujasa pamtimo kao nadarenog plivača - leptiraša.
- Tko zna koliko bi daleko dogurao naš Ronteč da nije na treninzima i utakmicama tvrdoglavio po šibenski. A to u velikom klubu kao što je RK Zagreb i nisu baš tolerirali – sjeća se šibenski rukometni veteran Nenad Radić, s kojim je Boško Bujas istodobno odjenuo zagrebački dres, a koji je, za razliku od žestokog Ronteča, dogurao puno dalje ili kao pivotmen se našao u krugu potencijalnih kandidata za reprezentaciju, koja je u Muenchenu prije 46 godina s lakoćom iskovala olimpijsko zlato.
Povratak Boška Bujasa sa zagrebačkog studija značio je nemali poticaj za buđenje šibenskom rukometa. Javila se nova generacija nadarenih mladića (Stegić, Cvjetković, Kinkela, Mitrović…), koju je prof. Bujas na pravi način usmjeravao prema rukometnim visinama. No, još jednom se na tom putu ispriječio šibenski žestoki temperament. Kao trener Ronteč je bilježio uspjehe, ali i brojne kazne, kad bi se ljutio na sudačke nepravde. A potom se povukao, okrenuo nekim drugim interesima.
Oproštaj s Boškom Bujasom – Rontečom na emotivan način vraća stare Šibenčane u doba, kad se rukomet igrao na dobroj, staroj Poljani. Kad su se nerijetko spominjala braća Ivo i Zdravko Bujas, te mali Boško, koji je tek nagovještavao svoj rukometni talent. Stariji Šibenčani posegnut ćemo i za podatkom da je Boškova majka Tona bila teta legendarnom Miši Kovaču. Otuda i zadnje pojavljivanje Boška Ronteča na TV-ekranima, kad ga je na Meduliću ulovila kamera u ćakuli s prvim rođakom Mišom-Matom. U Živkovićevu „Varoškom amakordu“.
Pogreb Božidara Bujasa bit će u petak, 26. listopada u 12 sati na šibenskom gradskom groblju Kvanj.
