Datum objave: 08. Listopad 2018

Eksperimentalna šetnja prostorom bivšeg TEF -a: Sličice iz života i rada u Tvornici

Diana Ferić
Diana Ferić

Tvornice elektroda i ferolegura u Šibeniku odavno već nema, dimnjaci su srušeni prije više od 20 godina, ali ta tvornica, koja je generacijama hranila mnoge obitelji u Šibeniku, i dalje živi u memoriji njezini zaposlenika i lokalne zajednice. Eksperimentalna šetnja prostorom TEF –a uz sjećanja trojice radnika – Nikole Raka, Svetislava Džale i Ante Baranića koji je u sklopu projekta “ Kad ne dime tvornički dimnjaci” u nedjelju, 7. listopada organizirala nagrađivana vizualna umjetnica Šibenčanka Lana Stojičević, koja živi i radi u Splitu, obnovila je neka od tih sjećanja, a zahvaljujući njezinom projektu ostat će i trajno zabilježena kao audio i videozapis i uskoro svima dostupna na posebnoj aplikaciji na internetu.

 

Cilj te šetnje bio je prikupljanje i dokumentiranje priča, anegdota, svjedočanstava i stavova o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti lokacije, odnosno otkrivanje sadržaja koje nije moguće pronaći nigdje drugdje osim u direktnom razgovoru s akterima. Šibenska umjetnica aplicirala je i dobila taj projekt na natječaj umjetničke organizacija Otvoreni likovni pogon koji je usmjeren na provociranje interakcije s građanima u manjim lokalnim sredinama oko nekih društvenih pojava i fenomena te pretvaranje rezultata u umjetničke projekte koji su u takvim sredinama rijetki.

“Iako je od zatvaranja tvornice prošlo više od dvadeset godina, teren još uvijek nije u potpunosti saniran, te se na ovom području nalaze velike količine otpadnog materijala - troske. S druge strane, prostor je zbog svoje atraktivnosti često osnova za planiranje "Šibenika 21. stoljeća". Upravo je karakterističan postindustrijski krajolik okidač za ovo umjetničko istraživanje, a rasprava se dotiče ekonomskih, društvenih i ekoloških posljedica deindustrijalizacije”, ističe Lana Stojičević.

 

Svetislav Džale ispričao je kako je u TEF –u radio 20 godina, a tu mu je radio i otac. Kao sindikalni vođa ispratio je zatvaranje TEF –a protiv kojeg je, kaže bio, ali većina radnika je odlučila drukčije. “Kad su se rušili tvornički dimnjaci ja sam otišao iz Šibenika. Nisam to mogao gledati. Nisam mogao gledati da ljudi koje je ta tvornica do jučer hranila pljeskaju rušenju dimnjaka”, prisjetio se Džale.
U TEF –u je Nikoli Raku radio još djed i to od 1905. godine, pa otac i onda on. Došao je kao naučnik da bi kasnije napredovao i, zahvaljujući stipendiranju, uz rad je završio i fakultet. Podsjetio ne na to kako se tada držalo do statusa radnika, da se brinulo i o različitim društvenim aktivnostima, druženju.

 

Ante Baranić, poznat po svojoj duhovitosti najprije je ispričao anegdote koje su tvornicom kružile o njemu, a sve na račun toga da nije često boravio na radnom mjestu nego je u pravilu, kad je god mogao, i kad je to posao dopuštao kliznu u grad. On je u TEF -u radio 40 godina.“Pričalo se kako ću se jednog dana sam sa sobom sudariti jer jednako brzinom kojom uđem ujutro u tvornicu izađem vani", bio je samokritičan.

 

 

Otkrili su i neke manje poznate sličice iz života radnika TEF –a u proizvodnji poput onih da su oni koji su radili na pećima dobivali da piju mlijeko jer im se zbog teških uvjeta sušilo grlo, ali oni su u pravilu mlijeko nosili kući djeci, a pili su vino. Jedno vrijeme su svi radnici dobivali neki piće slično Nari, slatkastog okusa i tako im se svidjelo da su ga u litrama nosili kući pa se netko dosjetio da u velike posude u kojima su ga držali doda sol. Nakon toga nitko ga nije ni taknuo. Radnici koji su radili u teškim uvjetima dobivali su komade pancete da ih stave u usta i drže kao što boksači drže štitnike za zube, ali, kako je ispričao Baranić, ko može odoljeti panceti i držati je satima u ustima.

 

Prisjetili su se vremena kada su radnici u TEF –u macom razbijali rudu, a maca bi već nakon dva tri dana bila manja od jaja koliko se trošila. Baranić se prisjetio i otpadnog materijala koji su, zbog izgleda, zvali Kalimero, a koji se odlagao na mjestu na kojem je sada uređena plaža Banj, ali i u Zablaću, na Velikom solinama i na Jadriji. Šetnja e završila u improviziranoj menzi, na istom mjestu na kojem se nekada nalazila i uz pancetu i crno vino.

 

 

Projekt će biti nastavljen i iduće godine kada će biti izdane tvorničke novine po uzoru na one koje su izlazile dok je TEF bio uspješna tvornica.
To nije prvi umjetnički projekt vezan za TEF kojim se Lana Stojičević bavi. Ona je autorica umjetničkim fotografija Crno brdo koji je nacionalnu i međunarodnu javnost upozorila ne nedopustivu činjenicu da je štetni otpad iz TEF –a, u vrijeme kada se sanirao teren, prebačen u selu Biljane Donje, u zaleđu Zadra i ugrozio tamošnje stanovnike.
 

Iz kategorije: Volim Šibenik