Muzej grada Šibenika se u vrlo kratkom vremenu, otkako je na njegovo čelo došao mr.sc. Željko Krnčević iz zatvorene, hermetične, klasično muzejske ustanove pretvorio i stožerno mjesto kulturnih zbivanja u Šibeniku. Uz brojne izložbe, veliki dio kojih je obogaćen i prigodnim radionicama, znači interaktcijom s posjetiteljima, a za koje je rezerviran izložbeni prostor koji”gleda na rivu”, u atriju Muzeja organiziraju se različita događanja – tribine, kvizovi, koncerti, radionice, događanja vezana uz određene datume, filmske projekcije, ali ne komercijalne nego uvijek s dozom artizma i posebnog odnosa prema šibenskoj povijesti i povijesti uopće. Jednostavno rečeno, Muzej se otvorio građanima i prerastao u modernu kulturnu instituciju. Sve to utječe i na posjećenost njegovog zanimljivog stalnog postava koji je građanima sada postao kao “dnevni boravak”, a ne neki hladni prostor u koji ukočeni ulaze. Tko stoji iza te nove koncepcije djelovanja šibenskoj muzeja i kako im to uspjeva teme su o kojima smo razgovarali s njegovim ravnateljom Željkom Krnčevićem:
Muzej grada Šibenik u posljednje je vrijeme širom otvorio svoja vrata prema šibenskoj javnosti tako da je svaki dan u godini, a ne onaj izabrani, Dan otvorenih vrata u šibenskom muzeju. To se događa otkako ste Vi na njegovom čelu. Je li to predviđao program Vašeg rada kada ste došli na tu funkciju ili je to rezultat nekog pritiska javnosti i događanja?
Veliko mi je zadovoljstvo što se počelo o tome pričati. Naime, i do mog dolaska na čelo Muzeja grada Šibenika, Muzej je itekako odrađivao ono što mu je funkcija i poslanje. Od istraživanja, izložbi i objave građe, pa do onih muzejskih poslova koji i nisu baš tako vidljivi široj javnosti, ali oni koji su dio našeg svakodnevnog posla. Otkako sam ja ravnatelj, odškrinuli smo vrata i više se otvorili prema javnosti, prema građanima, učenicima i turistima. I da, to je bilo predviđeno u mom programu, dakle, bez ikakvih pritisaka. iako ovo još nije sve. Treba puno energije, dobre volje i suradnje sa svima koji su za to zaduženi. Evo, baš sam nekidan bio na jednom dogovoru kod gospodina gradonačelnika Željka Burića. I on, kao i svi u Gradu zaduženi za kulturu, a to znači, naravski i financije, izuzetno su spremni na suradnju i nastojimo svaki program i projekt realizirati. Od oba dogradonačelnika, Rakića i Milete, pa do “moje resorne” pročelnice gospođe Žurić, i naravno, onog koji naše želje i projekte drži pod financijskom kontrolom, a to je gospodin Tolić. Znači, oni su, ajmo se malo našaliti, pod pritiskom nas iz Muzeja i naših ideja koje zajednički nastojimo ostvariti. Znači, sve službe kako u Gradu, tako i u Županiji spremne su na suradnju i pomoć pri planiranju i realizaciji projekata. S gospodinom Paukom također imamo izuzetnu suradnju. Uz to, htio bih napomenuti da naš Muzej itekako surađuje s, kako se kaže, jedinicama lokalne samouprave. Sa Skradinom je suradnja ostvarena odavno, s Vodicama u projektu Velika Mrdakovica, s Murterom radimo na više projekata, s Pirovcem započinjemo suradnju ove godine, s Tisnom smo u izradi te planiranju niza značajnih projekata, s Primoštenom također, a naznaka ima i za daljnju uspješnu suradnju. Tu su i muzeji u Kninu i Drnišu, te Muzej hrvatskih arheoloških spomenika. Dakle, ovo govorim da se vidi kako se suradnja s mnogima nastavila te započela nova koju sam planirao.
Muzeji su, po vokaciji, institucije u kojima caruje povijest, u kojima se vraćamo u prošla vremena, u kojima se istražuju arheološki lokaliteti, pomalo hermetične, pa i elitistične. Vi ste to potpuno promijenili. Zašto?
Mislim da muzeji i nisu baš tako hermetične ustanove. Mislim da je stvar u tome kako prikazati ono što se u njima čuva. Tako ja od svojih prvih godina fakulteta, zahvaljujući profesorima koji su mi bili mentori, posebice Duji Rendiću Miočeviću i Marinu Zaninoviću, te Stjepanu Gunjači, nastojim govoriti o prošlim vremenima kao o nečemu u čemu su živjeli ljudi. Rađali se, voljeli, ratovali, umirali ... Ljudi dakle, a ne keramičke posude, naušnice, mačevi i kameni spomenici. Eto, u posljednje vrijeme nastojimo, a u tome nam pomažu nove znanstvene metode, doznati što su ljudi u različitim periodima jeli, od čega su pobolijevali i od čega umirali. Tako smo napravili i emisiju o ratniku iz Vaćana u “Zapisano u kostima”, pa o Faustu Vrančiću, pa o Šubićima..,. Sve na osnovi novih saznanja. U tome nam danas (iako nevoljko to kažem), pomaže i internet, jer neke stvari za koje su znanstvenici morali odlaziti u Veneciju, Beč, London, itd., danas možemo barem vidjeti u nekoliko sati. Naravno, to je samo za informaciju, ali za nešto ozbiljnije treba taj dokument ili predmet dobro proučiti. Uz to, posljednjih godina izuzetno dobro surađujemo s kolegama iz Australije, Norveške, Ujedinjenog kraljevstva, Amerike, Italije, itd. Dakle, znanost i struku, u našem slučaju arheologiju, povijest, povijest umjetnosti i etnologiju, uz onu, stručnu i znanstvenu obradu, što više približiti onima za koje muzeji postoje, a to su građani.
Kakva je vaša koncepcija odnosa muzeja i lokalne zajednice u kojoj se nalazi?
Oduvijek sam govorio da je lokalna zajednica upravo ona koja je izgradila i naš muzej. Generacije su dio svojih primanja davale za izgradnju i kulturnih institucija u gradu, pa tako i Muzeja. Generacije su iz svojih plaća davale dio i za plaće djelatnika u kulturi. Dakle, muzej je, po mome mišljenju vlasništvo svih građana Grada Šibenika i naše Županije. Naravski, onda i svih građana Hrvatske i Svijeta. Ali, u prvom redu lokalna zajednica, za čiju djecu organiziramo prekrasne edukativne radionice, zajednica koju “od gušta” vidim na Noćima i Danima muzeja, na izletima i raznim događanjima. Veliko mi je zadovoljstvo što smo tako u nekoliko navrata organizirali posjete s vodstvom po našem stalnom postavu u suradnji s Tomom Ninićem iz Cvjetnog doma za njihovu “ekipu”, te u suradnji s gospođom Brankom Bego iz Centra za odgoj djece i omladine sudjelovanje u Arheološkom kampu na Murteru i izletima na Bribirsku glavicu.
Izložbeni prostor Muzeja je „rasprodan“ mjesecima unaprijed, svjedoci smo stalnih tribina, evenata, kvizova, a uspostavili ste suradnji i s Kino klubom Šibenika pa su svakog petka projekcije filmova. Tko to sve osmišljava – Vaša ekipa u Muzeju ili vam se „nude“ različite udruge sa svojim idejama?
Ekipa u Muzeju je izvrsna. Ima nekoliko kolegica i kolega koji upravo uživaju u realizaciji i osmišljavanju raznih događanja. Nekima je taj dio muzejskog posla drag, nekima nije, to je normalno. Uz to, sreća mi je što moje i naše ideje u fazi realizacije itekako ozbiljno prate i ostale muzejske službe, recimo tajništvo i recepcioneri, posebice računovodstvo, koje u svemu ovome mora itekako obratiti pozornost, o svakoj kuni i o svakom računu. Dakle, ajmo se opet našaliti, nekad dosadim ja njima s mojim idejama i projektima, a ponekad i oni meni. Suradnja s Kino klubom, “Jurjem Dalmatincem”, Udrugom "Sveti Danijel" iz Danila, fra Ivanom Bradarićem, Dragom Kudrom, Sergjom Miočem, Zoranom Mihelčić, Karmen Herceg, Teom Slavicom i ostalima uspostavljena je u druženjima i razgovorima. Jer, zahvaljujući zajedničkim idejama dolazimo pomalo do velikih projekata. Važna je suradnja i normalan, prijateljski odnos.
Slažete li se s ocjenom da je Muzej pod Vašim vodstvom,s obzirom na brojnost različitih događanja, preuzeo ulogu središnje kulturne institucije u Šibeniku?
Ne bih se s tim složio. Muzej je samo postao otvoreniji nego prije i više se vodi računa o tome. Jer, naše gradske kulturne institucije već niz godina itekako dobro obavljaju svoj posao. Pogledajte samo raspored kulturnih zbivanja u Šibeniku. Događanja su gotovo svakodnevna. Od nas koji smo za taj posao plaćeni, pa do onih koji svojim entuzijazmom i volonterstvom skrbe o šibenskoj baštini i tako postaju dio čuvara iliti kustosa staroga dobroga Šibenika. Da sad ne nabrajam sve kulturne institucije, mišljenja sam da svaka u okviru svojih mogućnosti dobro obavlja svoj posao. A naravski da se uvijek može bolje. I zato, neka svaka kulturna institucija bude središnja u svom Svemiru, ali neka sve skupa promiču naš Šibenik.
Koji su Vam daljnji planovi? Hoće li biti još iznenađenja?
Daljnji planovi. Hm, hm... Onda neće biti iznenađenja :) Dobro, za Međunarodni dan muzeja spremamo izuzetno raznolik i bogat program, čeka nas ljeto i nastojanje da što više domaćih i stranih gostiju vidi koje bogatstvo krije naš Muzej i koju priču Šibenik priča, čeka nas i nekoliko lijepih izložbi, izlazak Zbornika o 950. obljetnici Šibenika iz tiska, i još mnogo toga. E da, naš Antun Vrančić koji je prošlo ljeto ispričao ukratko priču o sebi i bio omiljeni motiv za fotografiranje, dobit će i društvo. Koje, neka ostane tajna. Radimo i na aplikacijama za razgled stalnog postava. A moram spomenuti, jer s tim idemo uskoro u javnost, da je “ekipa” iz Muzeja osmislila jednu prekrasnu edukativnu igru, koja će, uz ilustracije Duške Radečić Petrić i grafičko oblikovanje Ante Filipovića Grčića, zasigurno “zaigrati” i izvan Šibenika. Eto, a o svakom iznenađenju ćete biti izvješteni na vrijeme.
