Datum objave: 17. Siječanj 2018

Ivo Jakovljević na svom blogu analizira šibenska prezimena i njihovo porijeklo

Diana Ferić
Diana Ferić

Poslužit ćemo se u ovom istraživanju podacima iz popisa stanovništva u Republici Hrvatskoj iz 2011. i njihove posebne obrade u trotomnoj studiji pod naslovom HRVATSKI PREZIMENIK, da bismo u onomastičkoj analizi dokučili etničko porijeklo većine najbrojnijih, kao i manje brojnih, ali najdugovječnijih prezimena u Šibeniku na početku 2018. godine. Šibenik je, prisjetimo se, prema gotovo mitološkom tumačenju njegove povijesti – najstariji samorodni hrvatski grad, koji su - prema legendi stvorenoj tek na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće – stvorili samo Hrvati, doseljeni na obronke oko rimskog i bizantinskog Kaštela u 9. i 10. stoljeću. Ali, više arheoloških i povijesnih istraživanja novijeg datuma, od Nade Klaić do Nevena Budaka (o čemu sam detaljno pisao u krunskoj studiji iz mojeg petoknjižja o šibenskom identitetu i njegovoj skoroj sudbini, koja je pod naslovom EUROPSKI ŠIBENIK objavljena 2016.), ističu učinke demografskog miješanja manjine doseljenih Hrvata s većinom starosjedilaca, Ilira i romaniziranih Ilira u stvaranju početnog Šibenika, kao i učinke kasnijeg Kandijskog rata, strašne kuge iz 1649. i doseljavanja više od 10.000 prognanih iz Bosne i Hercegovine, uz presudno značenje mletačke vlasti (od 1412. do 1797.) i matičnih ureda pri fratarskim župama u Gradu i vanka Grada. Od sloma Mletačke Republike i njezina utjecaja na šibensku ekonomiju i kulturni identitet prošlo je do danas 220 godina, u kojem su se međuvremenu dogodila i dva kataklizmička svjetska rata i jedna srbijanska agresija na Hrvatsku nakon raspada SFRJ (1991.- 1995.), ali u svojem prezimeniku Šibenik i na početku 2018. izgleda kao najmultietničkija adresa u Hrvatskoj! Jesu li to u igri neki novi mit, privid ili neka neslana podvala, ili taj rašomon još neko vrijeme neće moći nitko do kraja raspetljati? Da bismo ilustrirali aktuelnu šibensku „multietičnost“, grupirat ćemo neka od najbrojnijih i najpoznatijih šibenskih prezimena s početka 2018. prema etničkom ključu, a zatim ih u nastavku protumačiti izvatkom iz studije, objavljene u mojem ŠIBENSKOM TEŠTAMENTU.

PREZIMENA HRVATSKOG PORIJEKLA (pretežno nadimačka): Bedrica, Cvitan, Draganić-Vrančić, Gojanović, Baranović, Blaće, Berović, Grubišić, Gulin, Iljadica, Kitarović, Kronja, Mikulandra, Panjkota, Relja, Šare, Šižgorić, Škarica, Škugor, Šupe, Šupuk, Tambača, Tercanović, Trlaja, Vidović, Zenić, Zjačić, Žonja…

 

PREZIMENA TALIJANSKOG PORIJEKLA: Cappelli i Kapeli, Carleti, Chiabov, Cinotti, Dominis, Foskio, Fulgosi, Girardi, Gogala, Kazinoti, Kinkela, Kolombo, Marenci, Marotti, Mattiazzi, Medini, Montana, Nalis, Olivari, Rossini, Roša, Salverzani, Scotti, Sabioni, Vikario…

 

PREZIMENA TURSKOG PORIJEKLA: Adum, Alat, Amanović, Badžim, Bulat, Beg, Bego, Burazer, Čatlak, Jaramaz, Kalauz, Karadžole (Karađole i Karadjole), Kardum, Kedžo, Lambaša, Spahija, Škender, Žaja…

 

PREZIMENA VLAŠKOG (MORLAČKOG) PORIJEKLA: Ako su svi -asi Vlasi, onda bi to mogli biti čak i Arasi, Bujasi, Baljkasi, Grgasi, Ivasi, Jurasi, Lokasi…

 

PREZIMENA ALBANSKOG PORIJEKLA: Ademi, Bisaku, Ljumezi, Bataljaku…

 

PREZIMENA GRČKOG PORIJEKLA: Despot…

 

PREZIMENA LATINSKOG PORIJEKLA: Klarić,…

 

PREZIMENA MAĐARSKOG PORIJEKLA: Čala (od Czala)…

 

PREZIMENA NJEMAČKO-ŽIDOVSKOG PORIJEKLA: Ofner…

 

PREZIMENA HEBREJSKO-KRŠĆANSKOG PORIJEKLA: Jakovljević, Mattiazzi, Luketa, Kužina, Jurišić…

 

PREZIMENA SRPSKO-PRAVOSLAVNOG PORIJEKLA: Sekulić, Dedić…

 

„ŠIBENSKI TEŠTAMENAT“ - KAKO SU SE ZAMEĆALA: Prija ijadu godina naši nisu imali prezimena (a niki bi rekli, bezimena), ma nisu ih imali ni u 12., 13. , a većina ni u većen dilu 14. stolića. Za pravo reći, tek se od ranih godina 15. stolića, iz vrimena u kojen se počela rađati Jurjeva katedrala, zameća veći broj prvih Šibenčana šta su uz dično ime mogli dometniti i prezime. Imati prezime, bija je to u to vrime timbar, po kojen su se najbogatiji i najmoćniji, a posli i oni malo pametniji, mogli razlikovati od više ijada ostalih Šibenčana koji nisu znali ništa. A onda, drž vamo, drž namo, svako je pleme, a posli i svaka famija tila da joj se zna prezime, pa su pismeniji svoje sami birali, a oni drugi puštali fratrima i gradskin činovnicima da in reču kako će se prizivati. Kad su na Bosnu i Ercegovinu navalili Turci, puno je svita bižalo vamo, pa su i njima pridodavali prezimena, odoka i prišapoko. Znalo se događati i to da jedan dil istog plemena iz turskih krajeva naleti na katoličkoga, a drugi na riščanskoga popa, pa bi posli jedni postali katolici i Hrvati, a drugi pravoslavci i Srbi, makar se vidilo i u trećen kolinu da su po facama i štaturama puno slični. Di nije bilo preše, i di je bilo pismenijih, prezimena su se u gradu davala prama ćaćinu imenu (pa su nastali Dunkići, Jurići, Nikolići...ili Jurini, Mikuličini...). Di nije bilo preše, a nije bilo ni pismenih, prezimena su se davala prama nadimcima - već ih je onda bilo kolko si tija! (pa su tako nastali Bumberi, Armelini, Panjkote, Bedrice...). Slabo se stalo sa zanatima i obrtima, ali i oni su poslužili za nadivanje prezimena (Kovači...), ka šta se slabo stalo i s pravon viron, pa ih je malo šta su se po njoj razlikovali i dobili prezimena (Arnautovići...). Jednima su za dograbiti se prezimena dobro došle umanjenice (Antići, Ivići...), a drugima uvećanice (Komadine, Ježine...). Bilo ih je šta ih je prezime tokalo po zanimanju (Čelar, Konjevoda...), oli po državnin, crkvenin oli feudalnin glavešinama (Ban, Bego, Knez, Despot, Županović...). Prilično ih je bilo šta su prezime dobili po rodijačkin vezama (Babić, Burazer, Brajković, Čaleta...), pa prefin i po čudiman prirode (Bura, Suša...). Jedini koji su u Šibenik donili svoj nadimak šta su in ga dali Turci, pa ga posli fratri, za svetoga Luku upisali kao njijovo prezime, su Karađolići, kojima je najžešći predak, za Turke, bija crni Jole. A i šnjima je bilo nereda kod upisa: jerbo su jedni došli kod jednog fratra, koji ih je upisa sa mekin đ, a drugi kod drugoga, koji in je upisa tvrdo dž. Ma, i jedni i drugi su se – dok je bilo njih starih – držali ka jedno pleme, pa su se razlikovali samo po prizivcima. Dobar je broj Šibenčana prezime steka akonto slabosti ili osobitosti tila ili duše nekog od predaka (Grbac, Livaković, Štrkalj...), a niki i zato šta in se pokojna prababa mišala u magiju (Gatara...). Per fine, u ono se vrime rađalo puno dice vanka braka, od kojeg soldata i koje raspuštenice, oli od kojeg plemića i njegove sluškinje, oli od kojeg fratra i njemu bliske divojke, pa su od te mularije – kako već kada i kako di – nastajali i Talijani, i Hrvati, prama unaprid posloženin prezimenima za opću upotribu. Ma, najviše ih je – jer, tako su tili fratri, da bi cilon ton divjen svitu dali timbar Bogu miloga naroda – dobivalo i imena i prezimena po Bibliji (pa su tako nastali i Jurišići, i Petrići, i Lukačići, i Tommasei, i Ivanići, i Paulinovići, i Kužine – oni nisu od kužine, nego od Kuzme, sveca, pa za kraj ajmo metniti i njih - Jakovljevići).


SUKOB CIVILIZACIJA NA ŠIBENSKI NAČIN: Povijest je odlučila da se većina građana u Šibeniku, neovisno o porijeklu njihovih prezimena, sami osjećaju pripadnicima hrvatske kulture, kao što se svi – neovisno o etimologiji svojih prezimena, ćute Šibenkama i Šibenčanima. Iako je u Šibeniku i danas priličan broj sugrađana s prezimenima porijeklom iz turskog jezika, još nijedan od njih, koliko je poznato statističarima, nije prešao na islam ili se izjasnio Turkinjom ili Turčinom. Gotovo podjednako tako, ni Šibenčani sa prezimenima porijeklom iz talijanskog jezika, ne izjašnjavaju se Talijanima. Uostalom, i šibenski su pravoslavci podjednako kršćani kao što su to i njihovi susjedi katolici, ili kao što su naši Srbi, koji su ateisti, to podjednako kao naši Hrvati, koji su ateisti. Statistički, gotovo 90 posto Šibenčana danas su kršćani, ali se to ne vidi na djelima većine u svakidašnjem životu, kao što se ne vidi ni širom tobože katoličke Hrvatske. Pa, ako ćemo pravo, da su mnogi Šibenčani bili radikalni, pravi kršćani 1991., teško bi obranili grad pred, oružjem i logistikom, znatno moćnijim agresorima. No, znanstvenici bi mogli spominjati gene i hormone, po kojima smo ipak svaki na svoju ruku, što se svakom od nas vidi na faci, prije nego otvorimo usta. I šta sad? (Najbolje je i najpametnije) ništa!

 

Iz kategorije: Volim Šibenik